Božićni su običaji u našem narodu najkompleksniji i obilježavaju se najduži broj dana. Kao i u većini
Hrvatske, u Moslavini slavljenje rođenja Isusa Krista započinje četverotjednom pripravom koja se u
našem narodu naziva advent ili došašće. U crkvenom smislu, tijekom adventa kršćani odlaze na mise
zornice koje se održavaju samo u tom periodu, a od sredine 19. st. početak adventa je nezamisliv bez
adventskog vijenca na kojem svaku nedjelju došašća palimo po jednu svjećicu. Plete se obično od
zimzelenih grančica, kao simbol života i okrugao je kao simbol vječnosti. Blagdani sv. Barbare (4.
prosinca) ili sv. Lucije (13. prosinca) početak su božićnih običaja kada se u svakoj kući sije pšenica
koja se kada proklija stavlja ili na stol ili pod bor tijekom božićnih dana.
Badanjak je kulminacija priprave za Božić i toga dana se detaljnije čistila kuća, a i životinjama su se čistile i pripremale staje kako bi im bilo toplo te pripremala hrana za nadolazeće dane kako bi „i one znale da je Božić“. Žene su bile zadužene za red u kući, a muškarci za dvorište i životinje. Peče se kruh božićnjak (od
najkvalitetnijeg pšeničnog brašna, kružnog oblika, često s likovima utisnutima u tijesto – pletenica,
križ, srce, zvjezdice, ptičice, žito…), kuglof, orehnjača, makovnjača a i neki suhi kolači koji mogu duže
stajati (šape, medenjaki, kiflice…). Od pečenja priređuje se guska, patka ili svinjetina. Navečer se u
kuću unosi slama koja je ili zavezana u snop ili umotana u plahtu ili stolnjak. Prilikom ulaska u kuću
domaćica drži upaljenu svijeću i zdjelu miješanog žita (ječam, raž, kukuruz, pšenica, zob) i svi ukućani
pjevaju božićne pjesme. Slama se stavlja ili pod stol ili na prikladno mjesto za to budući da će ona
idućih dana biti glavno mjesto igre, ali i krevet male djece ukoliko ih u kući ima. Slama se iznosi iz
kuće treći dan Božića, a nekada bude u kući sve do Sveta tri kralja. Tada se snopići slame stavljaju
pod blago u štalu i po voćkama kako bi iduće godine bile što rodnije. Domaćica na stol stavlja žita,
slame i sitnog novca, a svi ukućani se zajedno mole. Na blagdanski se stol stavlja gotovo sve što
simbolizira pučki način života sa željom da se blagostanje osigura i u idućoj godini. Večera se taj dan
sastoji od posnih jela (riba, krumpir, grah salata), a nakon jela se kiti borova grančica, borovica ili
krispan, a danas kitimo bor, božićno drvce ili jelku. Nekada su božićni ukrasi bili puno skromniji nego
danas, pa ni bor nije tako izgledao kao danas već se u šumi odsijecala grana borovice i stavljala
visoko u kut iznad stola. To je mjesto i za malene jaslice, slike i kipove svetaca. Ukrašavalo se
jabukama, vatom, krep papirom, orasima, ukrasima od tijesta, licitarskim srcima i salon bombonima,
a puhane staklene kuglice su bile vrlo rijetke jer su bile jako skupe. Na Badanjak navečer se ide na
polnoćku, a nakon mise se žuri kući kako bi se vatra u peći protresla da iz panja badnjaka što više
iskrica zaiskri, da kokice bolje nesu jaja.
U tjednu prije Božića pisale su se i poštom slale čestitke prijateljima i obitelji. Što se tiče poklona pod borom, bili su naravno mnogo skromniji nego danas, npr. djevojke su dobivale crvenu jabuku od momka. Na sam dan Božića doručkuju se nezaobilazni makaruni i hladetina. Makarun je kruh u obliku tanke pogače koja se reže na kockice, pofuri vrućom vodom i začinja s masti od pečenja. Za ručak i večeru ima svega obilja, svega onoga čega kroz godinu nije bilo, za Božić je moralo biti. Taj dan se ne ide nikome u goste, to je dan za obitelj i mir unutar
vlastite kuće. Tek se drugi dan Božića, na Štefanje ide u čestitare i u našem se narodu često može
čuti običaj vezan za dolazak božićnog polaznika, poležaja, koji dolazi u kuću i pozdravlja Hvaljen Isus!
te uobičajenim tekstom ukućanima zaželi dobre želje, puno picekov, racekov, zdravlja i veselja.
Domaćica ga posjeda u sredinu prostorije na stolac na kojem on mora mirno sjediti kako bi i kokice
mirno na jajima sjedile. Položnik bude darivan je jabukama i novcem. Ta se tri dana ne radi ništa po
hiži. Na Ivanuša, 27. prosinca slavi se blagdan sv. Ivana apostola i evanđelista te se čestita Ivanima,
Ivanama, Ivekima njihov imendan. Još je jedan običaj bio prisutan u Moslavini, a to su koledarski
običaji u kojima čestitari, isključivo muškarci, pjevajući obilaze selo čestitajući blagdan Božića te
također bivaju darivani. Ophodi djece, običaj Tri kralja, Tremi krali, Zvezdari se odvija među muškom djecom od 9 do 14 godina koji obilazeći selom i noseći zvijezdu pjevaju trikraljske pjesme, a seljani ih
darivaju jajima, kolačima, mesom, novcem, lanom… 28. Prosinca slavi se spomendan Nevine dječice
kada su odrasli običavali djecu malo ošinuti svježom grančicom po nogama. Time se podsjećalo na
događaj iz Novog zavjeta a s druge strane se šibanjem svježom biljkom željelo postići dobro zdravlje.
Božić kakav mi danas slavimo jest mnoštvo običaja koji se unutar suvremenih pojava isprepliću sa
svojim kršćanskim i pretkršćanskim elementima i prenose se naslijeđem. Ono što nam strujanja
drugih kultura donose nije nužno loše dokle god znamo što je naša baština i naše vlastito naslijeđe
koje njegujemo i cijenimo, a svaki kraj ima svoju tradiciju koju vrijedi očuvati.
Neka nas ovo blagdansko vrijeme sve skupa podsjeti na činjenicu da Božić nije samo bogat
blagdanski stol, darovi ispod raskošno okićenog bora ili svjetlucave haljine na božićnim domjencima,
već nešto puno veće i važnije, nešto čega bismo trebali biti svjesni i ostali dio godine, a to je važnost
obitelji, zajedništva, dobrote, skromnosti, zahvalnosti i mira. U tom duhu dobrih i pozitivnih
blagdanskih želja djelatnici Muzeja Moslavine Kutina vam žele radostan i miran Božić i sretno Novo
leto!
Silvija Kantolić, dipl. etnolog i prof. eng. jez. i knjiž.
Kustosica Etnografskog odjela
Muzej Moslavine Kutina