„Slika, konjanik, sat“ naziv je novog djela iz pera Branke Martinović, popovčanke poznate pod pseudonimom Rose L. Harper. Riječ je o romanu koji opisuje uzbudljivu potragu za slikom koja je pobijedila povijest.
Iako ima određene sličnosti s njezinim prethodnim djelima, „Nevidljiva ljepota“ i „Dar“, opisati ga možemo i kao određenu prekretnicu u njezinom stilu pisanja. O čemu on konkretno govori?
Roman govori o potrazi za jednom slikom. Radnja se događa u BIH, a započinje jednim događajem iz 1914. godine koji je uzrokovao brojne promjene u svijetu. Glavni likovi su prijatelji, Dora Zlatar i Zvonimir Josip Kotromanić. Kroz knjigu se provlače brojna snažna prezimena koja su obilježila povijest, dakle, pratimo njihovu potragu za tom slikom te promjene društvenih odnosa koje su se u to vrijeme događale.
Budući da je ovo djelo u potpunosti posvećeno povijesti, zanimljivo bi bilo saznati zbog čega vas ona privlači.
Iz povijesti možemo puno naučiti, a meni je posebice povijest zanimljiva kroz arhitekturu. Nekako me najviše privlači stil iz prošlosti koji ima tople linije i topli kontekst koji mi je puno bliži neko ovaj današnji. Inspiraciju za njegovo pisanje zapravo sam dobila iz brojnih stvari koje su me oduvijek zanimale i kojima sam se bavila, od politike, ekonomije, arhitekture, mode, književnosti, filma, glazbe, zaista svega. Tako da je u mojoj glavi uvijek puno priča, puno poveznica, puno informacija koje koristim za kreiranje romana. Konkretno, za ovaj povijesni roman dobila sam poticaj od jedne osobe, malo sam bila skeptična, bojala sam se hoću li to moći, ali budući da je ta slika meni osobno važna, htjela sam joj dati određeno priznanje.
Roman „Slika, konjanik, sat“ podijeljen je na 57 poglavlja, broji nešto više od 250 stranica, koliko dugo je nastajo?
Sam proces pripreme i pisanja trajao je godinu i 2 mjeseca. Na kraju, jako sam zadovoljna. Proces je bio dinamičan, ali sve je ispalo kako sam priželjkivala. Zahvaljujem stoga svima koji su mi pomogli u tom poslu.
Što o njemu misle vaši prijatelji i obitelj?
Pa oni su isto zadovoljni, barem tako kažu. Obično stave sve tri knjige i uspoređuju ih, prate dinamiku po koricama. Primijetili su da iako i ova knjiga ostavlja neke poruke i pouke, možda je malo lakša u odnosu na prve dvije koje su se bavile dosta ozbiljnim temama.
I na kraju, što planirate na književnom polju u budućnosti?
Razmišljam, ideja je četvrta knjiga. Malo ću provrtiti sada svoje misli i dati si vremena da se nešto pojavi i posloži. No, nadam se i vjerujem da će biti i novih knjiga.