Tradicionalni 23. Kutinski planinarski križni put održan je u subotu, 16. ožujka, na području župa Kutina, Kutinska Slatina i Ilova, pod geslom „Put svetosti bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića“. Hod dužine 30 kilometara okupio je dvjestotinjak sudionika, najviše mladih, započevši kod crkve MB Snježne u Kutini, te vodio prema Kutinskoj Slatini, gdje je u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca misno slavlje predvodio sisački biskup Vlado Košić. Koncelebrirali su kutinski župnik Vladimir Hren, župnik iz Ilove Tomasz Cybula i župni vikar župe Pohoda BDM u Sisku Kristijan Pezić, a služio je đakon Damir Vrbešić. Za vrijeme mise, na raspolaganju za svetu ispovijed bio je domaći župnik Andrzej Wosko.
Na početku homilije, biskup je podsjetio kako je križni put tradicionalna pobožnost koja se, od sv. Franje, pojavila kao razmatranje Isusove muke i već 800 godina živi u tradiciji Crkve. „Zanimljivo je da se mladi, poput vas, sve više vole okupljati ne samo u crkvama i kapelama, nego i na otvorenom. Prelaziti puteve, planinariti i spajati mjesta razmatrajući kako je Krist prvo osuđen, a onda i nosio svoj križ, koji su mu natovarili, sve do mjesta raspeća. Na tom njegovom putu bili su i oni koji su znali da je nevin te su mu željeli pomoći. Bila je to prije svega njegova majka Blažena Djevica Marija, tu je također i učenik sv. Ivan, koji je jedini od dvanaestorice ostao uz Isusa, tu je i Šimun Cirenac koji u petoj postaji dolazi da Isusu pomogne nositi križ. Zatim tu je i sv. Veronika koja mu pruža rubac u kojem otiskuje svoje krvavo lice, a tu su i jeruzalemske žene koje plaču nad njim jer im je teško gledati njegovu muku. Međutim, gdje smo mi? Taj križni put nije se dogodio samo prije 2000 godina, nego se zapravo neprestano događa. Krista i danas nevina sude, njemu i danas natovaruju križ na pleća i danas ga ljudi razapinju. U pobožnosti križnoga puta i mi, koji smo učenici Isusovi, koji smo pošli za njim, kajemo se i priznajemo da je zbog naših grijeha Krist osuđen, proboden, raspet i umro. Ta muka prisutna je u njegovom mističnom tijelu, a to tijelo je Crkva. I Crkvu, kao tijelo Kristovo koje je danas vidljivo u svijetu, mnogi razapinju, gaze i ponižavaju i žele ukloniti s ovoga svijeta”, upozorio je biskup, dodavši kako Crkva ima „vojsku“ mučenika koja svjedoči o tome kako su kršćani kroz povijest progonjeni, nevino osuđivani i ubijani.
U nastavku, biskup je ustvrdio kako je upravo zaštitnik ove crkve, bl. Alojzije Stepinac, pravi svjedok i mučenik. „Nevin je osuđen, trpio, bio u zatvoru u Lepoglavi i pritvoru u Krašiću, otrovan je i umro. Najgore što je i psihički bio mučen za ono što nije bio kriv. Htjeli su ga se riješiti, a on i danas govori i svjedoči svima nama svojim primjerom i svojom ustrajnošću u vjeri. Mi trebamo upravo takve svjedoke vjere slušati i slijediti, jer oni idu samo za jednim učiteljem, a to je Krist Gospodin“, rekao je biskup, te poručio okupljenima da poput bl. Alojzija i sv. Marka Križevčanina, kao i sluge Božjeg brata Bonifacija Pavletića budu vjerni Kristu i Crkvi do kraja, jer, kako kaže Gospodin, onaj koji ostaje vjeran zaslužuje vijenac života.
Na kraju, okupljene i biskupa pozdravio je župnik Hren, osvrnuvši se i na geslo križnog puta. Pojasnio je kako je ono izabrano da bi se, u ovom vremenu dok se čeka proglašenje svetim Alojzija Stepinca te blaženim brata Ivana Bonifacija Pavletića, molilo na tu nakanu te razmišljalo o njihovim životnim putevima i križevima.
(SV)
XXXII. Kutinski planinarski Križni put
