Arheološko nalazište Bela crkva na Moslavačkoj gori najvrijednije je arheološko nalazište u kontintalnom dijelu Hrvatske. Potvrdila su to i ovogodišnja arehološka iskapanja. Petar Sekulić, viši konzervator arheolog Odjela za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda izvijestio je kako su istraživani grobovi ispred ulaza u crkvu. Pronađeno je 300 grobova iz radzbolja od 13 do 16 stoljeća. Objasnio je i zašto je Bela crkva najvrijednije arheološko nalazište u Moslavini.
Ravnateljica Muzeja Moslavine Jasmina Uroda Kutlić zahvalila je Hrvatskog restauratorskom zavodu što su nastavljena istraživanaj Bele crkve.
Gradonačelnik Kutine Zlatko Babić istaknuo je kako je Grad Kutina uredio poučnu stazu Crkveni jarak kako bi popularizirali Moslavačku goru i predstavili pavlinski samostan.
Hrvatski restauratorski zavod za ovogidšnje je istraživanje izdvojio 30 tisuća eura. Voditelj iskapanja Petar Sekulić, najavio je kako će istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi biti nastvljeni i iduće godine.
U pavlinskom samostanu Bela crkva, odnosno crkvi Blažene Djevice Marije prošle je godine, prvi put nakon 450 godina služena sv. Misa i organizirano hodočašće Gospi Garićkoj. Petar Sekulić rekao je kako je to jedan od način revitalizacije ovog iznimnog spomenika kulture.
Samostan Blažene Djevice Marije, Bela Crkva na Moslavačkoj gori, osnovan je tijekom druge polovine 13. stoljeća. Najstariji je pavlinski samostan na prostoru današnje Hrvatske. Istraživanja i usporedne konzervatorsko-restauratorske građevinske radove na ovom moslavačkom samostanu, jednom od najznačajnijih kasnosrednjovjekovnih sakralnih objekata kontinentalne Hrvatske, provodi Hrvatski restauratorski zavod od 2009. godine. Dosadašnjim je radovima obuhvaćena samostanska crkva Navještenja Marijina, smještena u sjeveroistočnom dijelu samostanskog sklopa. Na njenom su zapadnom pročelju in situ pronađena dva portala kasnogotičkih karakteristika: raskošno profilirani glavni ulaz u crkvu te manji, jednostavnije obrađeni ulaz u klaustar. Glavni je portal konzerviran u Odjelu za kamenu plastiku HRZ-a, a trajno je izložen u Muzeju Moslavine u Kutini.
