Uvodnik
NOVINARI I DALJE DEŽURNI KRIVCI
„Mi smo ljudi novinari, sudbinom prokleti, uvijek netko oko nas, dođe pa nam prijeti“, davno je jedan ugledni hrvatski novinar parafrazirao stihove Branimira Štulića Johnnya usporedivši novinarsku branšu s romskom manjinom. I doista, malo koji novinar nije doživio prijezir, omalovažavanje, prozivke, kritike i prijetnje zbog javno napisanih ili izrečenih stavova, a najčešće iz redova političara, posebice junaka crnih kronika. Neki su, poput Ive Pukanića iz Nacionala, svoje hrabro pisanje platili glavom, neki zdravljem, većina ipak preživi. Novinarstvo je kao i nogomet, svi se u to razumiju i svi bi se u to petljali. Za razliku od medicine čije greške pokrije majčica zemlja, novinarske vidi šira javnost. I zbog toga su novinari često i za koješta na tapeti. Tko je izabrao tu profesiju mora nositi i njen križ.
Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća, dvojica vijećnika, Ivica Glibo (nekad Most, sada nezavisni) i Dragutin Vagner (HSS) kritizirali su dvoje novinara Moslavačkog lista i Radija Moslavine da neobjektivno izvještavaju sa sjednica Gradskog vijeća te da su zakuhali aferu oko koncerta crnih metalaca na Veliku subotu u kutinskoj baraci. Da su novinari dežurni krivci to je opće poznato kao i da su naučili na prozivke, kritike i prijetnje kao magarci na batine.
Preminula je istaknuta hrvatska književnica i znanstvenica Dubravka Ugrešić (1949-2023) koja je od 1993. živjela i radila u Amsterdamu, u Nizozemskoj, gdje je i pokopana. Prevođena i nagrađivana autorica rođena je 1949. godine u Kutini gdje je završila Gimnaziju. Prve literarne uratke još u djevojačkoj dobi objavila je na stranicama Moslavačkog lista. Nakon studija se nije vraćala u rodni grad pa je ostala u sjećanju tek gimnazijskim vršnjacima i susjedima. U svom bogatom i raznovrsnom spisateljskom opusu rijetko čak i nevoljko spominje Kutinu dok hrvatsku domovinu naziva primitivnom i zaostalom nacionalističkom i katoličkom sredinom iz koje je 1993. navodno morala pobjeći.
Njen profesor, mentor i kolega s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Aleksandar Flaker, u intervjuu za Globus (26. siječnja 2010.) ističe da je ona 1993. dobila stranu stipendiju i zbog toga namjerno napustila Hrvatsku i da je nitko nije protjerao. Iz inozemstva je počela svoj publicistički rat protiv Hrvatske reklamirajući se kao disident i prisilni emigrant. Zbog toga je Flaker, koji nije mogao prihvatiti tu njenu publicistiku, prekinuo sve veze s nekad bliskom suradnicom koja ga je trebala naslijediti na fakultetu.
Naš pokojni kolega, Dragutin Pasarić, još joj je u doba Jugoslavije promovirao roman „Štefica Cvek u raljama života“ koji joj je trasirao književni uspjeh. Dragec, osvjedočeno zaljubljen u Kutinu i Moslavinu, nikako nije mogao pojmiti da netko tko stekne svjetsku slavu nema više želju navratiti u svoj rodni provincijski gradić, održati književnu večer ili barem popiti kavu s vršnjacima i poznanicima.
Dirnuti viješću o smrti poznate književnice, pojedinci su, poput dobronamjernog, ali neupućenog vijećnika Ivice Glibe, pohitali predložiti gradskoj vlasti da jedna ulica ponese njeno ime. Pitanje je da li bi nesuđena nobelovka uopće željela da se njeno ime trajno obilježi u gradu kojeg je zatajila ili u državi „iz koje je protjerana“.
Nastavlja se politička perestrojka izazvana najvećom političkom aferom u povijesti moslavačke metropole. Gradski vijećnik, osnivač i višegodišnji čelnik kutinskog ogranka stranke Most, Ivica Glibo, napustio je redove te stranke i predstavio se kao nezavisni vijećnik. Most je jedna od udarnih oporbenih pesnica u Hrvatskom saboru i Sisačko-moslavačkoj županiji, ali u Kutini je dio vladajuće većine. I dok sabornik Nikola Grmoja grmi protiv vladajućeg HDZ-a, Glibo je duboko zaglibio uz lokalnu vlast na čelu s HDZ-om. Nije se distancirao od optuženih za aferu Eko Moslavina, gradonačelnika Zlatka Babića i dvojice sada nezavisnih vijećnika, i ne može se naivnim biračima prodavati pod oporbu.
Petrokemija i dalje na čekanju
Dok se dokona javnost zabavlja najavljenim „sotonističkim“ koncertom u gradskom prostoru uoči Uskrsa, Kutina i šira okolica još uvijek strahuju za sudbinu Petrokemije. Tvornica je posljednjih pedesetak godina određivala razvoj ovog kraja i još uvijek je važna za kutinsko i hrvatsko gospodarstvo. Promjena vlasništva se otegnula, plin je pojeftinio, a pogoni i dalje stoje. Početak proizvodnje očekuje se ovog proljeća. U protivnom nervozni sindikalci izvode radnike na ulicu.
Zbogom kolegi Vladi Horvatu
Preminuo je Vladimir Horvat (1956-2023), dugogodišnji snimatelj i televizijski novinar, sportaš, hrvatski branitelj, a prije svega zaposlenik Petrokemije. S pokojnim kolegama, Dragutinom Pasarićem i Ivanom Pavlovićem Ripom, činio je udarni medijski trio iz tvorničke Službe za informiranje. U snimateljsko-novinarske vode povukao ga je Domovinski rat u kojem je snimao od raketiranja Kutine do prvih bojišnica. S košarkaškom visinom dvometraša nije se morao naguravati s drugim snimateljima, ali je ujedno bio, kako se šalio na svoj račun, najuočljivija meta neprijateljskim snajperistima. Kolege novinari pamtit će ga po vedrini i duhovitosti, ali i brzoj vožnji. Od Kutine do Siska treba četrdesetak minuta, Vlado je stizao i za dvadesetak.
