U Knjižnici i čitaonici Popovača, 23. ožujka, održana je promocija zbirke pjesama „U jeseni života“ Marijana Kusa.
Okupljene je u ime domaćina, kratko predstavivši autora i važnost obilježavanja dana poezije, pozdravila ravnateljica Knjižnice Ivana Vlašić.
Čestitke na izdanju ove vrijedne zbirke koja je bogata događajima i osjećajima koji su se autoru urezali u sjećanje kroz život uputio je gradonačelnik Josip Mišković.
Uz Knjižnicu organizator ovog događaja bio je i Ogranak Matice hrvatske Kutina, stoga je predsjednik Podružnice Popovača Dražen Kovačević podsjetio ne dugu tradiciju pisanja u Velikoj Ludini, a odakle i dolazi autor.
Podsjetio je tako na velike pjesnike, od Ljudevita Vukotinovića, Mije Stuparića, pa sve do Stjepana Pucka Okolskog, kao i na razvoj seljačke književnosti. Između ostalog, citirao je Matu Ujevića te naglasio važnost autora koji su iz malih sela, jer oni se svojim pogledima trajno razlikujemo od onih u gradu koji su skučeni. Kako bi nepravda bila ispravljena, spominjući tako zapostavljenost seljaka kroz povijest, Kovačević je naglasio kako će Matica hrvatska biti izdavač druge zbirke gospodina Kusa, a koja će nositi naziv „Sećajna i sejine“. Na kraju, zaključio je kako je jezik jedino ono što je nas očuvalo kao narod i on nam treba ostati u srcu, stoga je i zahvalio autoru na očuvanju moslavačke kajkavštine.
Okupljenima se obratio i autor predgovora, profesor književnosti Dinko Husadžić Sansky. Pohvalio je zbirku pjesama Marijana Kusa rekavši kako mu je poezija pitka i razumljiva, te kako piše iznimno autentičnim pjesničkim jezikom u kojem slijedi svoju emociju bez obzira na to o kojoj temi piše. Napomenuo je i kako su dodatna vrijednost ove zbirke autorova otisnuta likovna djela, koja osim što prate tekst, dodatno i govore o njemu.
Na kraju, okupljenima se pročitavši nekoliko pjesama obratio i sam autor Marijan Kus. Tom prigodom zahvalio im je na dolasku, te im je pun emocija predstavio svoj pjesnički put. Spomenuo je kako se pisanjem počeo baviti nakon odlaska u mirovinu i to sasvim spontano, u želji da opiše svoju jesensku sliku. Između ostalog, čitao je tako svoje pjesme koje je posvetio unucima i supruzi, potom i rodnom kraju, šumi, kleti i trsju, a svatko se u pročitanim stihovima mogao pronaći.
