P: Zanima nas kao i cijelu Hrvatskoj javnosti situacija oko prodaje vlasničkog udjela Petrokemije?
Na početku da naglasim važnu distinkciju, u dioničkim društvim postoje vlasnici i uprava. Vlasnici raspolažu svojim poslovnim udjelima kako oni to žele. Uprava i magagement su angažirani od Nadzornog odbora da profesionalno upravljaju kompanijom s pozitivnim rezultatima. U ovom slučaju se radioo normalnoj tržišnoj odluci vlasnika, društava INA i PPD koji su zajednički vlasnici 54% Petrokemije. Poznato je, i to su INA i PPD objavili gotovo prije dvije godine, da su oni razmišljali i pokrenuli inicijativu da izađu van iz vlasništva Petrokemije. Oni su, kao velike i odgovorne kompanije, procijenili u određenom trenutku da su ispunili svoje ciljeve koje su imali vezano uz Petrokemiju i da je pravo vrijeme da izađu iz vlasništva. U tom smilu prije gotovo dvije godine bilo je više interesa za ulazak u Petrokemiju i nije bila samo ova turska grupacija. Uprava Petrokmije dobila je nalog da omogući sve što je potrebno da se operacionalizira dubinsko snimanje Petrokemije u smilsu ulaska novih suvlasnika. Taj je proces trajao gotovo dvije godine i on je završio time, da je od više kandidata, turska grupacija Yildirim potpisala Ugovor kojim kupuju Terra mineralna gnojiva od INE i PPD-a i samim time nešto više od 54% Petrokemije d.d. Kutina.
Zašto su INA i PPD odlučili izaći van? To je pitanje za vlasnike. Međutim, činjenica je da se Petrokemija u zadnjih pet, šest godina restrukturirala da Petrokemija nema gubitaka, da ima restrukturiran organizacijski sustav, prodajni sustav, mrežu, ima stgrategiju razvoja, optimizirani su svi procesi. U tom dijelu Petrokemija je u dobro stanju.
Je su li drugi vlasnici zainteresirani za prodaju udjela u Petrokemiji turskoj grupaciji?
Osim Terra mineralnih gnojiva, koji su 54% vlasnici, drugi, najveći suvlasnik je Vlada RH. Ona ima direktno udjele putem CERP-a i putem društava u svom većinskom vlasništvu INA, JANAF, NEK fond… to je više od 40% vlasništva pod kontrolom države. Ono što Uprava zna da je bilo određenih razgovora, međutim, u zadnjoj izjavi premijer A. Plenković je rekao da je pratio situaciju i da će kad dođe vrijeme razgovarati o svim opcijama. To je ono što mi znamo.
Ima li izgleda da, ukoliko se energetska situacija popravi, Petrokemija krene s početkom proizvodnje početkom godine?
Kriza energetskog tržišta je počela u ljeto 2021. g, tada smo došli u situaciju daje plin već tada otišao dva, tri puta gore, a u jesen 2021. plin je otišao i 10 puta gore u odnosu na cijene prethodnih godina. Zašto? Zato što je počela zelena tranzicija u EU, tržište plina je oslobođeno do daljnjega, krenulo se snažno prema drugim izvorima energija, otovoreni su dobavni pravci LNG, ukapljenog plina i tada su Amerikanci su velike LNG tankere slali prema Aziji koja se oporavila od pandemije i bila je velika potražnja za energijom. To je u nebo dignulo cijene plina. Jednostavno je na tržištu bila takva situacija da je LNG postigao visoke cijene, to je utjecalo na volativnost. S druge strane počele su priče oko dobavnih pravaca Sjeverni tok 1 i 2 i to je utjecalo na ponudu i potražnju, odnosno cijene. Cijena plina tada je išla od 150 do 300 eura pa se vraćao itd. Unatoč tome Petrokemija je 2021. g. završila s operativnom dobiti. To i dobit iz prethodnih godina kada nismo isplaćivali dividendu, omogućilo je da je Petrokemija u 2022. ušla dobro kapitalizirana. Tada dolazi novi šok, rat u Ukrajini. Tada su nastali dodatni problemi, prvo bilo je neizvjesno hoće li uopće biti plina, zatim punjenje rezervara u cijeloj Europi, LNG i gradnja LNG terminala što je opet dovelo do volativnosti plina. Sve to dovelo je do toga da europski proizvođači mineralnih gnojiva kojima je plin glavna sirovina za proizvodnju nisu mogli nastaviti proizvodnju. Dodatno su na prekid proizvodnje utjecale i sankcije prema Rusiji i Bjelorusiji odakle se uvozi dio materijala za proizvodnju. Više od 60% proizvođača mineralnih gnojiva u Europi bilo je u konstantnom zastoju. Zašto? Plin se čak i stabilizirao, međutim po toj cijeni plina koja je bila 100, 150, 200 eura, cijena gotovog proizvoda Ureea, KAN-a i drugih proizvoda bila je pet, šest, deset puta veća od onoga što je bilo prije normalno. Jednostavno, poljoprivredni proizvođači nisu mogli platiti tu cijenu, a mi nismo mogli tu cijenu prenijeti na njih, jer jednostavno gnojivo nitko ne bi kupio. Mi smo mogli proizvoditi po toj cijeni plina, ali bi imali ogromne zalihe koje bi Petrokemiju dovelo do propasti. U takvoj situaciji je došlo do nestašice mineralnih gnojiva u Europi i cijelom svijetu. Otovorilo se tržište. Tijekom ove godine došlo je do uvoza mineralnih gnojiva iz drugih zemalja. Iz azijskih i prekomorskih zemalja, ruske robe koja nije pod sankcijama, Omana, Alžira, Maroka, Amerike bilo je isplativo uvoziti mineralna gnojiva. Ovog trenutka luke su pune uvezenog mineralnog gnojvia. Tu je sad pitanje da li je to prava konkurencija, a nije. Mi imamo obaveze CO2, zaštite okoliša, sva ostala europska socijalna prava… i sad se natječete sa robom iz Omana gdje je cijena plina 30 puta jeftinija nego kod nas itd. Tržište je reagiralo, uvozna je roba bila dva, tri puta jeftinija nego od europskih proizvođača. Oni su zaustavili proizvodnju, a gnojivo se uvozilo. To se dogodilo na tržištu mineralnih gnojiva. Plina je bilo i ima ga, ali je bilo pitanje cijena. To je obilježilo 2021. i 2022. godinu. Unatoč tome Petrokemija će i 2022. g., ako bude sve u redu, završiti s operativnom dobiti. To znači, ako smo ove dvije godine koje su bile najgore u povijesti proizvodnje mineralnih gnojiva usjeli završiti s operativnom dobiti, ipak govori da je Petrokemija dobro pripremljena.
Glavni problem Petrokemije je budućnost i potrebne investicije. Petrokemija zahtjeva snažne investicije u narednom razdoblju. Prije svega da nadoknadi zaostatke investiranja iz prethodnih razdoblja i da se uključi u zelenu tranziciju. To je osnovni problem, a zbog toga je potrebno vrlo jasno vlasništvo. Onog trenutka kad su sadašnji vlasnici rekli da su ispunili svoje ciljeve i da izlaze iz kompanije što je legitimna poduzetnička odluka veoma je bilo važnmo da se dobije novi vlasnik koji će donijeti nekakve svoje vizije, vrijednosti i ciljeve.
Je li bilo kontakata s budućim većinskim vlasnicima, jesu li dali naslutiti svoje planove?
U proceduri dubinskog snimanja imali smo razgovore na tehničkoj, komercijalnoj razini itd. Ne možemo tumačiti koje su vizije novog vlasnika. Zadatak je uprave da u ovom razdoblju uvedemo novog vlasnika u posao i damo mu sve potrebne informacije. Da pojasnim, ovaj potpis ugovora je bio prvi potpis. Temeljem toga će budući vlasnik zatražiti suglasnot Agencije za tržišno natjecanje na razini Europske unije gdje imaju svoje interese od Hrvatske i drugih zemalja i moraju još riješiti neke odnose sa INA-om i PPD-om. Ukoliko dobiju sve potrebne suglasnosti i kad ih dobiju što je proces koji može trajati nekoliko mjeseci, ali recimo da će se to dogoditi u prvom kvartalu iduće godine, tada dolazi do konačnog zaključenja ugovora. Tog dana će formalno-pravno turska korporacija Yildirim preuzeti 54% vlasništva Petrokemije. Na taj dan će članovi Nadzornog odbora iz dijela Terra mineralnig gnojiva dati ostavke, predstavnici države i radnika ne moraju dati ostavke. Skupština društva će temeljem novog odnosa dioničara imenovati nove članove Nadzornog odbora. Isti taj dan će članovi sadašnje Uprave dati ostavke i novi Nadzorni odbor će imenovati nove članove Uprave. To je pred nama, do tada mi radimo normalno, vodimo normalno poslovanje, vodimo pripreme za mogući start proizvodnje u siječnju, i nastojimo normalno poslovati u sadašnjem okruženju. Uprava radi u interesu društva Petrokemija d.d. i mi i dalje radimo najbolje što možemo i pripremamo se da ponovo pokrenemo proizvodnju.
Interes javnosti Kutine i radnika je da se održi proizvodnja?
Mi smmo zadržali svu ostvarenu dobit, nismo isplaćivali dividendu. U 2022. prije početka rata ušli smo dobro kapitalizirani. Bila je ideja da tu kapitalizaciju usmjeravamo u investicije da se pokrene strategija razvoja. Dolazi rat, potpuni poremećaju. Zahvaljujući zalihama sredstava mi smo na vrijeme kupili svu potrebnu sirovinu, nedostaje nam samo plina. Imamo ugovore i za plin, samo je pitanje cijene. Mi smo ove godine 2022. završili proizvodni ciklus i isporučili gnojiva na domaće i ostala tržišta gdje smo ostvarili najbolje prihode. Stali smo na vrijeme, u travnju ove godine. Stali smo jer bi nas daljnja proizvodnja brzo dovela u zonu gubitka. S cijenom plina višom od 200 eura nama je mjesečni račun za plin bio između 80 i 100 mil. eura. Na vrijeme smo optimizirali troškove, prebacili smo naše radnike da rade na pojačanom održavanju. Petrokemija se uključila u nove djelatnosti i počela jače trgovati, iskoristili smo činjenicu da imamo luku Šibenik da preko luke Šibenik trgujemo. I Petrokemija trguje po svim zakonima i pravilima mineralnim gnojivma i ostalim proizvodima iz drugih zemalja. To sve je omogućilo da, iako proizvodnja u Petrokemiji stoji 10 mjeseci, da nije bilo otpuštanja, da su plaće redovito isplaćene po Kolektivnom ugovoru, isplaćen je regres i nagrade i još smo povećali izdvajanje za lokalnu zajednicu. Petrokemija je povećala za više od 40% za komunalnu naknadu. Financiramo i neke druge važne stvari, evo jedna nova za koju se manje zna, Petrokemija je zajedno sa PPD-om i uz osobno angažiranje gospodina Vujnovca osigurali financiranje za prehranu djece u Dječjem vrtiću do proljeća iduće godine.
Želimo sačuvati naše radnike. Jer, odlazak radnika, stručnjaka svih profila, od radnika na pogonu pa do glavnih inženjera i upravitelja bio bi veoma negativna za poslovanje i ponovno pokretanje. Mi smo se trudili, podaci pokazuju uspješno, da kroz te aktivnosti zadržimo radnike, održimo radnu sposobnost, pojačamo održavanje postrojenja. To se pokazalo uspješno, jer nije bilo značajnih odlazaka radnika iz Petrokemije. Recimo, zadnjih 20-ak dana ni jedan radnik nije otišao iz Petrokemije. Bilo je odlazaka koji su na tržištu radne snage dobili dobre ponude i otišli su. Ali, većina radnika i stručnjaka je tu i to je ono što nama treba da možemo raditi.
Kolika je sad cijena plina, skladišta su puna?
Naše je mišljenje da ova cijena plina ne odražava stvarno stanje na tržištu nego je odraz raznih špekulativnih radnji. Mi o tom ne možemo suditi i utjecati na to. Petrokemija plin nabavlja natječajem. Petrokemija od svojih vlasnika ne može nabaviti plin po nižim cijenama, jer je to zabranjeno zakonima o tržišnoj konkurenciji. Naš je plin vezan na burzi u Austriji. Plina ima dovoljno, ali po ovim je cijenama to još uvijek neisplativo. Cijena plina u zadnje je vrijeme pala, ali cijena je pala na dnevnoj razini. Na mjesečnoj razini cijena plina je bila veća od 100 eura. Veliki sustavi, potrošači ne mogu se osloniti na dnevnu razinu cijene plina i kupovati plin svaki dan za proizvodnju. Imamo svu ostalu potrebnu sirovinu, radnike, pirpremljene pogone i mi svaki dan analiziramo kad će se pojaviti mogućnost da pokrenemo proizvodnju. Naša je namjera da to bude čim se stvore okolnosti, ali svakako, ako ikako bude moguće, da to bude u siječnju ili veljači.
Radnici su svejedno zabrinuti zbog dolaska novih vlasnika, kakav je stav sindikata?
Mi smo kao Uprava u skladu s našim ovlastima potpuno komunicirali i dali sve potrebne informacije prije svega radnicima, a onda i ostaloj javnosti. Naši zaposlenici znaju te detalje, imali smo skupove radnika i u dnevnom smo kontaktu s socijalnim partnerima. Naravno da postoje upiti zabrinutost, neizvjesnost. Ono što Uprava može komentirati to je da se radi o jednoj velikoj grupaciji, koji ima poslovne interese u cijelom svijetu. Mi vidimo da tu postoji prostor za sinergiju. Ja bih bio zabrinutiji da je došlo do transakcije od naših izravnih konkurenata, bilo bi to preuzimanje. Čini mi se da ovo ima sinergije. Danom ulaska novih vlasnika, dolazi nova Uprava i novi vlasnici i oni će to prezentirati.
Želite li nešto dodati na kraju?
Treba pružiti šansu novom vlasniku. To je velika grupacija i ja vjerujem da će i Vlada RH voditi brigu da jedan ovako značajan industrijski kompleks radi. U pandemiji se najbolje pokazalo koliko je ovakva i slična proizvodnja važna za državu. Zadatak je uprave sad da maksimalno dobro upravljamo kompanijom do trenutka primopredaje. Nakon toga dolazi novi vlasnik, nova uprava, mi izlazim van. Ja želim kao građanin Kutine, meni je to jako važno, da i dalje bude sve u redu.
