Zavod za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije u suradnji s Institutom za javno zdravstvo Republike Srpske i Institutom za javno zdravlje Crne Gore provodi projekt „Javnozdravstvena spremnost za epidemije i izvanredne situacije koje prelaze granice država“ koji je vrijedan 999.329,54 ЕUR, a financiran je sredstvima EU. O provedbi projekta, ali i o zdravstvenim prijetnjama koje su izražene u ovo vrijeme razgovarali smo s dr. Sonjom Pajtlar, epidemiologinjom ZZJZ SMŽ.
Koliko dugo se provodi ovaj projekt i koji je njegov osnovni cilj?
Projekt smo započeli u siječnju 2021. Traje 2 godine, odradili smo najveći dio poslova koje već godinu i pol radimo i ostalo nam je nekih 6 mjeseci da ga završimo. Оpći cilj prојеktа је pоbоljšаnjе kvаlitеtа i dоstupnоsti uslugа јаvnоg zdravlja, a krоz intenzivnu prеkоgrаničnu surаdnju u slučajevima еpidеmiја i izvаnrеdnim situаciјаmа. Rezultat projekta, svakako će biti unаprjеđеnje diјаgnоstičkih usluga na zarazne bоlеsti.
Mnogi su benefiti ovog projekta i svakako u ovo ljetno vrijeme treba obratiti pozornost upravo na životinje koje nam prenose te razne zarazne bolesti. Pa što je ono najčešće što imamo slučaj vidjeti i primijetiti u našem okruženju?
S obzirom da je naša županija na žalost bogata zoonozama, dakle bolestima koje se prenose sa životinja na ljude i ideja ovog projekta je bilo da se povežemo s kolegama preko granice, kako bi onda u slučaju pojave neke od takvih zaraznih bolesti
javili kolegama da i oni znaju da u nekom pograničnom području postoji takva bolest jer, nažalost životinje ne poznaju i ne poštuju državne granice.
Tako da na području naše županije nažalost se mogu naći, odnosno imamo oboljelih i od bolesti koje se prenose, recimo sa šumskih glodavaca.
Kao što su hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom, bolesti koje se prenose sa glodavaca i raznih domaćih životinja, recimo leptospirozu. Zatim imali smo prije par godina bolest koja se prenosi ubodom komarca. Imali smo baš na području Moslavine i prvog oboljelog od te groznice Zapadnog Nila.
Zatim pojavljuju nam se oboljeli koji bolest dobije ubodom krpelja. To su, recimo i borelioza, tako da gotovo sve zoonoze koje se pojavljuju na području Hrvatske u drugim županijama, neke od njih kod nas su gotovo sve te zoonoze prisutne. Naravno, neke godine ih ima više, nekad manje ovisi kakva je i klimatski uvjeti, odnosno kakve su, kako je vrijeme te godine i kakvih su kretanja među životinjama. Ali svake godine nešta.
Imamo postoji li možda neki način kako se preventivno zaštititi ili barem pripremiti i organizam za ono što nam sada slijedi ovom ljetnom periodu?
Dakle, imamo one bolesti koje se prenose sa recimo glodavaca na ljude i za takve bolesti to je hemoragijska groznica sa bubrežnim sindromom. Preporuka je da čovjek ne ulazi previše u staništa takvih šumskih glodavaca. Međutim, tko je vezan poslom kao recimo šumarski radnici ili tko voli boravak u prirodi, planinari njemu takva opcija ne ulaska u takva staništa nije.
Nije zadovoljavajuća, ali je onda preporuka za takve ljude da ne liježu na travu jer se uzročnik prenosi.
Izmetom tih životinja i mokraćom prema tome što smo bliže, uvjetno rečeno, svojim nosom zemlji. To je veća šansa da možemo onda udahnuti virus kojeg je glodavac ostavio. Međutim, kod ovih nekih drugih bolesti koje se prenose ubodom, kao što je to ubod krpelja ili ubod komarca zaštite sasvim drugačija. Dakle, znamo kako ćemo se štititi od komaraca i krpelja.
Moramo nositi odjeću dugih rukava a na ovih 35-36 stupnjeva je to nemoguće. Onda treba koristiti sredstva za kožu koja svojim mirisom odbijaju komarce i krpelje tako da se ni ne dovedemo u situaciju da ukoliko nas ubode komarac ili krpelj, da nam onda i prenese neku zaraznu bolest.
U ovo vrijeme pandemije svakako vjerujem da je bilo riječi i na vašem raznim skupovima i predavanjima koje ste imali i o korona virusu. Pa kakva je situacija u nama susjednim zemljama?
Naravno, ustvari kad smo pripremali projekt, odnosno aplicirali za sredstva iz projekta koronavirus, tad pandemije nije niti bilo. Međutim, kad smo projekt dobili, morali smo ga dijelom izmijeniti jer se pojavila nova bolest koja je zoonoza.
I tako da smo uključili i covid infekciju kao jednu značajnu zoonozu koja isto tako ne poznaje granice i koju smo ona obrađivali u sklopu projekta te smo novcem od projekta kupili i PCR aparat kojim smo dijagnosticirali sve naše pacijente oboljele od covida.
Što se tiče situacije u susjednim zemljama, mislim da je isto kao i kod nas, odnosno vidimo napise da u Europi se covid vraća, i mi to primjećujemo jer i kod nas broj oboljelih nam pomalo raste. Prije samo tjedan-dva imali smo dnevno do 5 oboljelih, a sada ih je ponekad i 30-ak. Virus je zarazniji od one svoje izvorne omikron varijante, tako da nemamo još rezultate svih sekvenciranja virusa izoliranih u naših pacijenata, ali mislim da je već veliki broj pacijenata ustvari zaraženo tom novom omikron varijantom BA.4 i BA.5.
Većina ukućana razboli se ukoliko netko donese virus kući ili ono što isto primjećujemo, kada su ljudi na nekakvim događanjima, rođendanima ili bilo kakvim slavljima, onda se veliki broj ljudi zarazi.
Vrijedi li i dalje držati se onih mjera koje su bile propisane donedavno kako bi se na neki način ipak možda zaštitili?
Apsolutno. Dakle, to što se maska ne mora nositi ne znači da ju ne treba nositi. Ja znam da je ljeto i vrućina i da ljudima da je ljudima teško disati i bez maske, ali s obzirom da su sve mjere ukinute, osim u zdravstvenim ustanovama i ustanove socijalne skrbi i to je u stvari omogućilo da se virus širi puno brže nego dok su se maske nosile.
Tako da bi trebalo izbjegavati nekakva velika druženja s osobama koje imaju neke simptome prehlade, jer ne moraju svi imati temperaturu.
U javnom prijevozu bi svakako tko svakodnevno putuje na posao, trebao nositi masku jer imamo ljudi koje kad ih nazovemo i anketiramo, navode nam da je jedini rizik taj javni prijevoz. Dakle, i to je dovoljno sjediti u blizini nekoga u tom zatvorenom prostoru da bi se zarazili.
Na samom kraju, vrijedi istaknuti i nekoliko važnih savjeta vezanih uz ovo vrijeme visokih temeperatura.
Za sve one koji ne moraju izlaziti iz svojih domova poželjno je da ne izlaze, odnosno ako imaju dobru hladovinu u svom dvorištu ili vrtu da vrijeme provedu tamo, važno je zaštititi glavu, dakle, tko radi u vrtu ili u cvjetnjaku da ima na glavi nekakvu kapu, šiltericu, šešir, potrebno je piti dovoljno tekućine jer se silno znojimo na ovoj vrućini. Dakle, važno je piti.
Uvijek tu najviše mislimo na naše najstarije, na umirovljenike, koji imaju niz svojih bolesti, oni sve svoje poslove poput odlaska u trgovinu obavezno moraju obavljati ujutro, što ranije, dok je donekle temperatura prihvatljiva.