Blagdan svog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, svečano je u nedjelju 13. veljače proslavila je župa Kutinska Slatina. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom o. Andrzejom Woskom, dekanom i župnikom u Ilovi preč. Ivanom Benkovićem i p. Marianom Passerinijem, a služio je đakon Kristijan Pezić.
U homiliji biskup Košić je podsjetio na aktualnu pastoralnu Godinu Božje Riječi u biskupiji te je istaknuo kako je upravo bl. Alojzije, a kako ga je to nazvao i p. Celestin Tomić, bio zaljubljenik Božje Riječi.
Govoreći o prvom čitanju iz Knjige proroka Jeremije (Jr 17,5-8) biskup je upozorio kako nas u prvi čas može iznenaditi i začuditi kako prorok prenosi Božje riječi kad kaže: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka“, ali ipak nakon toga govori i „Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina“. „Naime, ako bi se čovjek samo pouzdavao u čovjeka, a bez obzira na Boga ili protiv Boga, gledajući u čovjeku sve što bi htio i što mu treba, tada bi zavrijedio osudu. Mi ipak znamo koliko su nam potrebni ljudi, naši bližnji, naša obitelj, naši prijatelji. I protiv toga prorok ne govori ništa, dapače Riječ Božja često nas upućuje da ljubimo svoje bližnje i da gradimo dobre odnose sa svima. Na osobit način je prijatelj blago, kako kaže knjiga Sirahova: Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago (Sir 6,14). Međutim ovdje u današnjem odlomku prorok Jeremija ne kaže ništa protiv prijatelja, ali želi reći da nitko na ovome svijetu, ni muž ženi, ni žena mužu, ni djeca roditeljima ni roditelji djeci, ni prijatelj prijatelju… ne mogu biti ono životno uporište, onaj temelj životne sigurnosti, što pripada samo Bogu. Bog je naša jedina sigurnost, jedini pravi oslonac na kojeg se treba pouzdati. Naša životna zgrada, koju čitav život gradimo, treba imati čvrsti temelj, a to može biti samo Krist. Gospodin je lijepo rekao, kako mudar čovjek gradi kuću na stijeni, ali ako je lud gradi ju na pijesku. I kad dođu nevolje, oluje i različite kušnje, ona kuća koja je na stijeni odoljet će svim udarcima, dok će se kuća koja je bila bez temelja, sagrađena na pijesku, srušiti (Mt 7,24-29). Naš sveti Blaženik je u govoru akademičarima 19.ožujka 1942. rekao: Ako, dragi akademičari i akademičarke, hoćete izgraditi solidne temelje svojoj ličnoj sreći, ako hoćete izgraditi solidne temelje hrvatskoj narodnoj i državnoj slobodi, sreći i napretku, onda to možete izgraditi samo na jednom temelju. Jer drugoga temelj nitko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, a to je Isus Krist! (1Kor 3,11)“.
Osvrnuvši se na današnje evanđelje po Luki (Lk 6,17.20-26) koje donosi Isusova blaženstva biskup je podsjetio kako sv. Matej ima osam, a sv. Luka iznosi samo četiri blaženstva, nakon kojih slijedi i četiri puta „jao“. „Isus nam doziva u pamet četiri situacije: biti siromašan, biti gladan, biti žalostan i biti progonjen. Zaista, stanja su to koja ne obećavaju, koje si ni jedan čovjek ne želi. Pa ipak! Gospodin proglašava da su upravo takvi pred Bogom blaženi: oni koji su siromašni, koji su gladni, koji plaču i koje drugi mrze i progone. Očito nije samo to važno, nego treba pogledati što je Isus tome suprotstavio da bismo razumjeli cjelinu što nam je htio reći. Isus suprotstavlja ovim četiri puta blago četiri puta jao i kaže: jao bogatima, jao onima koji su sada siti, onima koji se sada smiju i onima koje ljudi hvale. I obrazlaže: bogati imaju svoju utjehu, siti i veseli su to samo privremeno jer će gladovat i plakati, a i oni koje sada ljudi hvale doživjet će da će ih poput proroka progoniti i ubijati. Zanimljivo, rekli bismo, Isus izvrće, izokreće ljudsko uobičajeno shvaćanje blagoslova i prokletstva. Dok mi ljudi držimo da je blagoslovljen onaj koji je bogat, koji je sit, veseo i kojega svi hvale, on takvima izriče jao vama!, a blaženi su siromašni i gladni, i tužni i progonjeni. Zapravo, riječ je opet o poenti koju on traži, o poruci koju time želi poslati slušateljima. U čemu je temelj, u čemu sigurnost, što je ljudska vječna sreća i za čim treba čeznuti da se čovjek ostvari u svojoj punini? Bogatstvo, ako čovjek ima u njemu svu svoju utjehu, ne može usrećiti čovjekovu dušu koja čezne za duhovnim a ne materijalnim dobrima; jednako i sitost i veselje zemaljsko, ako to nije radost u Bogu, nema trajnosti, kao i ljudska hvala, koja danas jest a sutra se već okreće u mržnju“, rekao je biskup te se zapitao što nam o tome poručuje bl. Alojzije. Biskup je u nastavku donio dio njegove propovijedi izrečene u zagrebačkoj katedrali na svetkovinu Svih svetih 1942. gdje je tumačio Isusovo blaženstvo „Blago ožalošćenima jer će se utješiti“ i gdje je usred ratnog vihora tješio svoj narod, ali ga i opominjao te pozivao na poslušnost Božjoj riječi.
Na kraju biskup je rekao kako se u svim čitanjima današnje šeste nedjelje kroz godinu (C) govori o pravom temelju koji trebamo pronaći i na njemu graditi svoj život da bi bio blagoslovljen i postigao svoj konačni cilj. „To nisu ni ljudi, to nije ni bogatstvo, ni kruh ni veselje, to nije ni ljudska hvala. To je jedino Krist, koji je uskrsnuo od mrtvih i koji i nas zove u život uskrsnuća. Naš je sveti Blaženik bio čovjek dubokog poznavanja Riječi Božje koju je neumorno propovijedao i sam živio da bi i od svojih slušatelja zahtijevao da ne samo slušaju nego i žive Riječ Božju“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio o. Wosko zahvalivši biskupu što je i ove godine predvodio slavlje za blagdan njihova zaštitnika, a na kraju mu je u ime svih župljana čestitao i 23. godišnjicu biskupskog ređenja.
Proslavi Stepinčeva prethodila je i trodnevna duhovna obnova koju su predovodili župnik iz Sela preč. Dragutin Papić, župnik iz Ilove p. Tomasz Cybula i župni vikar iz Kutine vlč. Ivan Kuzmić.
(S. V.)
