U Zajednici Talijana Dante Moslavina otvorena je izložba Danijele Makoš Repaje. Izložba zbog epidemioloških mjera nije imala uobičajeno otvorenje, no posjetitelji su je mogli pogledati početkom tjedna. Naziv izložbe ove poznate kutinske amaterske slikarice i članice likovne udruge Moslavački štrk iz Popovače je „Još se pozdravi sa zimom i idi“.
Izložba je nastavak uspješne suradnje kutinske slikarice Danijele Makoš Repaja i Zajednice Talijana Dante Moslavina i treći ozbiljan zajednički projekt putem kojeg Zajednica i autorica žele, svom gradu Kutini podariti neke nove, drugačije vizure likovne umjetnosti. Kako je autoričina izložba ilustracija na eko drvenim okvirima pod nazivom „Ispričaj mi priču“ imala velik interes javnosti, a također i likovni susret slikara iz cijele Hrvatske, koji je kroz kostimirani prikaz nekadašnjeg života Italije pod nazivom „La vita e bella„ podario gradu Kutini javno, živo izlaganje umjetnosti u nastajanju, treća suradnja bila je logičan slijed događanja.
„ Još se pozdravi sa zimom i idi“ svojevrsni je doprinos borbi za opstanak umjetnosti i likovnog izričaja u malom gradu, te njome organizatori žele pokazati kako unatoč teškim vremenima, u kojima je kultura postala marginalna tema, uvijek treba pronaći načina da čovjekova potreba za izražavanjem, putem bilo kojeg medija, ne bude sputana.
RIJEČ AUTORICE:
„Još se pozdravi sa zimom i idi “ opus je novih radova, nastalih potaknuti mojim razmišljanjem o zimi kao motivu, zimi kao osjećaju, stanju duha, strujanju svijesti i svojevrsnoj metafori za sve što u čovjeku ova riječ izaziva. Zima prikazana kroz noćni pejzaž može bit jednako moćan motiv koji plijeni pažnju snažnom emocijom, jednakom onoj koja se osjeti kroz osjećaj zime i sjete dok promatrate fotografije staroga albuma. Zima se može dočarati i narančom uz šalicu čaja, kutijom božićnih ukrasa na stolu jednako kao i kroz djevojčicu koja s torbom na leđima napušta obiteljski dom i odlazi na školovanje u drugi grad.
Tako je primjerice zima kao osjećaj hladnoće prikazana u ljubavnom paru kroz rad „Kad nemamo si više što za reći“ osjećajni oksimoron slici „ Zimsko poslijepodne“ koji izaziva ugođaj topline u idiličnom prikazu poslijepodneva provedenog uz toplu peć u drvenoj kolibi.
Oprečni osjećaji koje može izazvati isti motiv prenesena su slika suvremenog života i čovjekova pogleda na aktualne teme te poziva promatrača na dublje propitkivanje svega olako shvaćenog i površno zaključenog u nadi boljeg međusobnog dijaloga i prisnije komunikacije među pojedincima.
Stoga se može reći da cijeli opus zapravo predstavlja želju za razumijevanjem čovjeka pored sebe, kroz jedinstven motiv zime koji poručuje „ne gledaj me površno, dopusti da ti pokažem sve svoje strane „
Samo ime ove izložbe „ Još se pozdravi sa zimom i idi“ zapravo je jedan likovni krik kulture u doba pandemije, te se u njemu krije poruka da umjetnost mora i može nastajati, jer su zapravo teška vremena jedan od glavnih pokretača autora da propitkuje, analizira i provocira pažnju te svojom ustrajnošću daje primjer kako : “Život ne smije stati, a najmanje smije bit uvijen u crno“.
Bez obzira bio status autora profesionalan ili izlaže kao amater, treba se hrabro oduprijeti aktualnom, otužnom stanju svijesti javnosti, jer su umjetnici svojim darom zaduženi da nameću teme koje hrane ljudski duh“.
