U 90. godini života preminuo je Josip Gobac. Bio je jedan od osnivača i prvih urednika Moslavačkog lista, pokretač Školske televizije na ondašnjoj TV Zagreb, a u vrijeme demokratskih promjena i Domovinskog rata i direktor Hrvatske radio-televizije.
Razgovor s Josipom Gobcem objavljen u Moslavačkom listu br. 1453 iz lipnja 2007. godine.
Moslavački list pokrenut je u prvoj polovici 1950-ih godina kada je cijela Hrvatska krenula u ubrzani razvoj. «Više je to bio bilten, a manje novine.», govori Josip Gobac jedan od prvih urednika. «Mislim da je to bila 1954. godina, ili peta, kaj znam više. Ne sjećam se kad su obnovili Moslavački list. To je ustvari nastavak Moslavačkog glasnika. Bili su to bilteni koji su trebali širiti znanje u poljoprivredi, iz javne higijene itd.»
Josip Gobac rođen je 1932. godine. Kao dijete volio je crtati. Iz svoje obiteljske kuće u današnjoj Ulici Kneza Ljudevita Posavskog često je crtao Kutinu. Školovanje je morao prekinuti kad su mu umrli roditelji. Kad je brat završio zanat nastavio je školu. U Zagrebu je pohađao Školu primjenjene umjetnosti i bio dopisnik Omladinskog borca. Joža Bijelicki mu je pomogao da dobio stipendiju. Onda su mu je nepravedno oduzeli. «Kako bi mi to nekako nadoknadili i pozvali su me da budem urednik lista. Tak sam tu i tam dobil neku kintu.» Redakcija Moslavačkog lista tada je bila u obiteljskoj kući dr. Frajbergera, u blizini Templa kod današnje Robne kuće. «Kutina je tada intelektualno dosta siromašna, župnik, šef šumarije, dva ili tri doktora, ni jedan ing.», prisjeća se Josip Gobac. Nakon smjene vlasti jedno od vodećih mjesta na vlasti u Kutini preuzeo je Pero Brković. «Bili su dobri ljudi. Trudili su se nešto napraviti. Pero Brković u Kutinu je doveo prvog ing na metan, bio je to Ivo Lugar, pa Zorka Šmita, Ivicu Slapničara, Zoran Dobrinić bio je prvi ekonomist u Kutini, Ivo Sanković prvi agronom itd. Tako je pokrenuti i Moslavački List.» Novine je uređivao uređivački odbor u kojem su bili predsjednik kotara i načelnici općinskih i kotarskih odjela. List je izlazio dvaput mjesečno. «Ja sam bio u domu u Zagrebu. Došel bi tjedan dana prije nego što list ide van. Našao sam ih tam u Frajbergerovoj kući. Dogovrili smo se, nisam ja čak ni glavnu riječ vodio, ja ja nisam imao uvid u politiku, u to što se događa u privredi itd. Nego su rekli danas imamo taj problem i taj, imamo ciljeve i zadatke te i te, ajde ti napišti to, ti to… ja sam ih stiskal da to napišu.», sjeća se J. Gobac. Moslavački list tada je prodavan u 4 tisuće primjeraka, distribuiran je i po školama. Uz informiranje tada je vrlo važna bila obrazovna funkcija lista. «Moslavački list tada je bio sastavljen od političke rubrike. To su znači sjednice CK SKJ, Titova putovanja itd. Servisirao nas je TANJUG koji nam je lifrao gomile materijala. Tada se javnosti počeo otvarati i Savez komunista, pa se do tada nije znalo ni tko su članovi partije, tako se pisalo i o domaćim sjednicama. Npr.; danas je održana sjednica Općinskog komiteta Banova Jaruga na kojoj se raspravlalo o poplavi i tako. To je bila prva stranica. Polovica druge stranice na lijevoj strani bila je vanjska politika. Onda su bile domaće teme iz poljodjelstva, vinogradarstva, manje stočarstva jer ovdje nije bilo toliko stočarstva. Počela je i borba za visoke prinose u poljoprivredi pa je bilo u modi pisati o tome. To su bile teme. Tako je, recimo načelnik za poljoprivredu pisao o uzgoju repice koja se onda nije sijala kao danas. Tema je bila i prosvjeta, opismenjivanje. Objavljivane su i reportaže učitelja iz sela u kojima su radili. Pisao je i prof. Danijel Dujmović koji je obilazio sela u Moslavini i prikazivao poučne filmove tadašnjeg Zora Filma iz Zagreba.» Moslavački list pratio je i kulturu, posebno rad KUD-ova, a Kutina je tada imala i veliki pjevački zbor i tamburaški orkestar. Josip Gobac dodaje «Bila je i dječja stranica. Cijela dječja stranica. Objavljivali smo radove djece, pjesmice, kratke sastavke itd. Bio je tu i sport. E, tu sam ja uglavnom pisao.»
Josip Gobac kao urednik brinuo se uglavnom da svi autori na vrijeme predaju svoje tekstove. Kako je od malena volio crtanje posebno se veselio pripremi lista za tiskanje. «Napraviti špigl i prelomiti list likovna je stvar i u tome sam uživao. Nisam ja radio špigl mjereći cicere i šta ja znam. Ja sam to složio. List se štampao u štamprariji u Donassyevoj kuć, danas je tu PBZ i kip S. Radića. Iz osijeka je došao jedan majstor grafičar Meter, a rukovodilac štamparije bio je Drago Svetličić. Taj Meter bi meni izvukao list i onda bi ja to uzeo. Doma sam sve izrezal. Došao drugi dan i onda smo svi slagali list. Onda je išla distribucija.» Moslavački list se iščekivao i rado čitao. Cijela naklada tada je bila redovito prodana. «Možete misliti kakva je tada bila pismenost. Jedan od rijetkih pismenih tada je bio Duka Kuzmić, predsjednik općine. Ja sam pazio na hrvatski jezik jer sam kao dopisnik Omladinskog borca imao strogog urednika i lektora koji su pazili na hrvatski jezi. Posebno je na hrvatski jezik pazio Ante Miletić, koji je tada bio lektor. Moslavački list tada je i žurnalistički bio na niskoj razini, ali ljudi su ga rado čitali jer su nalazili teme koje su ih zanimale. Bio je to bilten, dječji list i inoformativne novine.»
Josip Gobac urednik Moslavačko lista bio je godinu i pol. Nastavio je školovanje u Zagrebu i završio višu pedagošku školu, likovni odgoj i hrvatski. Kasnije je i diplomirao na filozofskom fakultetu. Zaposlio se u školskoj televiziji. Počeci u Moslavačkom listu odredili su i njegovu profesionalnu karijeru, pa je uvijek bio u dodiru sa novinarstvom. Tako je bio i direktor Hrvatske televizije. Danas je aktivni umirovljeni koji s kamerom obilazi Hrvatsku i snima krajolike, mjesta, ljude… «Lokalni mediji su se potvrdili u Domovinskom ratu. Da njih nije bilo ne bi to tak išlo. Po zaslugama i časti lokalne medije se može izjednačiti sa braniteljima. Lokalne medije treba podupirati čak i iz općinskog proračuna da opstanu. Ako ih se gurne na tržište oni će postati smeće, kao većina današnjih novina i tiskovina. Narod je gladan senzacija, ali mediji su ga učinili takvima. Lokalne novine ne smiju biti takve, a izuzetno su važne za lokalno stanovništvo jer lokalni mediji obrađuju teme iz njihove sredine koje utječu na njihov svakodnenvi život.»
Nikola Blažeković