Međunarodni dan nestalih osoba i Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu obilježen je u ponedjeljak, 30. kolovoza u Glini. Tom prigodom misno slavlje za nestale branitelje i civile u Domovinskom ratu predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Ivicom Mađerom i župnikom iz Viduševca vlč. Nikolom Majcenom.
Misi su uz okupljene vjernike nazočili i članovi Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata te predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti.
U homiliji biskup je rekao kako iako je prošlo trideset godina od nestanka brojnih branitelja i civila tu temu valja držati otvorenom jer ovdje se radi o ljudskim sudbinama. Biskup je poručio i kako je nemoguće da ljudi samo nestanu, jer oni nisu stvari te kako je potrebno riješiti ovo pitanje. „Očito je moguće da nestanu ljudi zato što oni koji su zaratili protiv naše domovine i naše slobode nisu ni smatrali naše branitelje ljudima i tako su i tretirali vojnike i civile nanoseći im strašne patnje i poništavajući njihovo ljudsko dostojanstvo. Mi dapače trebamo biti suprotnog stajališta i neprestano se pozivati na to da su ti nestali ljudi naša subraća, članovi Božjeg naroda i da od Boga imaju ljudsko dostojanstvo koje im nitko i ništa ne može oduzeti“.
U nastavku biskup je pozvao sve okupljene na molitvu za sve nestale, ali i općenito sve hrvatske branitelje. „Da se to njihovo dostojanstvo branitelja ničim ne ugrožava i ne dovodi u pitanje. Uvijek su branitelji, oni koji su podnijeli najveću žrtvu za domovinu, bili najcjenjeniji članovi jedne države i društva. Molimo se zato i da oni koji su odgovorni u našem narodu ne donose nikakva stajališta koja mogu obezvrjeđivati naše branitelje. Činjenica je da je preko 3000 branitelja diglo ruku na sebe poslije rata. To također govori o našem društvu da se nedovoljno brinemo za njihove potrebe, a društvo je zdravo onoliko cijeni svoje najslabije članove“, rekao je biskup dodavši kako, iako nekada najjači članovi društva, danas su branitelji zbog isključenosti, bolesti i zanemarivanja, možda i najslabiji.
U nastavku osvrnuvši se na pročitano Evanđelje po Luki koje donosi Isusove riječi: nemo propheta in patria sua – nitko nije prorok u svom zavičaju, biskup je rekao kako upravo suprotno želimo našim braniteljima i nestalima, te kako su oni zaslužili svo poštovanje svoj domovine i zavičaja. „To se ne bi smjelo događati da ih se odričemo, da se odričemo njihovih znakovlja, njihove žrtve, da damo prednost onima koji su vršili agresiju i njihovo se znakovlje poštuje, a da se gaze i odbacuju oni koji su bili stvaratelji ove zemlje i koji su dali krv za domovinu. Nije se igrati s ljudima! To se ne smije događati… Često se to tako događa da kada se nešto sprema i kada se to dogodi onaj koji je najzaslužniji miče se kao da to nije bilo njegovo djelo. Kao da nije sloboda Hrvatske djelo branitelja i njihove žrtve“, podsjetio je biskup te upozorio na to kako su u sve te braniteljske žrtve i patnju uključene i njihove obitelji. „One strepe, uvijek se nadaju, traže i nalaze se u tjeskobi i nemiru jer one su poput Blažene Djevice Marije koja je stajala pod križem Isusovim i zajedno s njim trpjela, nositelji te patnje i muke i smrti. Ali ta smrt Isusova imala je i ima za sve nas dobrotvorni plod i utjecaj da nas sve privede spasenju i vječnom životu“.
Biskup je ustvrdio i kako bismo se mi i naša država trebali ponašati kao pobjednici prema poraženima. Ne bismo se trebali ponašati kao da oni imaju neka nepostojeća međunarodna prava koja nikakav zakon ne dopušta. Posebno zbog njihovih zlodjela i svega što su učinili našem narodu i braniteljima, nestalima. Pitanje nestalih bi trebao biti bezuvjetni, prvi zahtjev conditio sine qua non protiv kojeg se ne može i preko kojeg se ne može. Dok se to ne riješi ne može se ništa drugo rješavati s drugom stranom koja je učinila toliko zla, a nikada se nije pokajala“, rekao je biskup podsjetivši kako je nakon rata na okupiranom području ostala spaljena zemlja. Na kraju biskup je upozorio i na pitanje ratne štete i reparacije, poručivši kako je nečuveno da se izjednačuje zločinac i onaj koji se branio te da zemlja koja je napravila ratni zločin nema nikakvih obveza prema oštećenima.
Prije mise položeni su vijenci i svijeće kod spomenika „Suza“, a nakon mise ispred crkve održan je i prigodan program. (S. V.)
