U Muzeju Moslavine promovirana je Fotomonografija kutinskog slikara Želimira Šiška.
Vrijeme za izdavanje ove Fotomonografije sazrijevalo je dugo i nakon više od četrdeset godina bavljenja slikanjem, ali i raznim drugim poslovima dizajniranja, rezultiralo je ovim djelom. Dugogodišnje prikupljanje podataka autor je u vidu pismohrane predao publicisti Dragutinu Pasariću koji je i autor monografije čiju promociju Dragec nažalost nije dočekao. Knjigu je završila njegova obiteljska izdavačka kuća Spiritus movens, a predstavlja presjek Šiškova rada tijekom zadnjih 40 godina na 120 stranica.
Kao rođeni Siščanin, i kao nećak poznatog akademskog kipara Želimira Janeša od kojega je naslijedio ljubav prema umjetnosti, Šiško cijeli život uočava detalje, osobito prirode i pejzaža. O tome je na promociji govorio poznati sisački novinar i publicist Zdravko Strižić koji Šiška smatra dobrom poveznicom između Moslavine i Posavine čiji su odnosi uvijek „nekako zategnuti“. Upravo Šiškova slikarska ruka te odnose ublažava i spaja pejzažima zajedničkog nam blaga – Lonjskog polja.
O Šiškovom životnom putu i radu govorila je etnologinja Slavica Moslavac koju sa slikarom veže dugogodišnje prijateljstvo, kako kroz Muzej Moslavine koji je Slavica vodila niz godina, tako i kroz razne druge aktivnosti, najčešće usmjerene na njegovanje tradicije, kulture i ljepote moslavačkog kraja, sve do zajedničkih gostovanja.
Brojnim monografijama s područja tradicijske kulture, ali i kulture uopće, poput Zbornika Moslavine, Šiško je dao svoj obol opremajući ih u svom karakterističnom stilu. I na radnom mjestu u Petrokemiji Šiško se bavio dizajnom, a sudjelovao je i u svim drugim događanjima u gradu, od vatrogasaca, do tradicionalnih manifestacija, gdje je mogao dati svoj obol u slikarsko dizajnerskom smislu, što je vidljivo i u ovoj monografiji. Treba spomenuti i da je Šiško radio na Radio Moslavini kao glazbeni urednik 15-tak godina, povezujući ljubav prema slikanju s glazbom, što je često nerazdvojno.
Stoga je na promociji prof. Saša Begović Matošković iz OGŠ B. Papandopula izveo dva rock klasika koja su obilježila mladost autora, dok je njegovu ljubav prema ribolovu i Lonjskom polju kazivanjem dočarao Ivan Masnec.
Kako je kazala Slavica Moslavac, gledajući Šiškove slike, o Lonjskom polju možemo naučiti jako puno. To je kutinska javnost prepoznala te nerijetko kupuje slike upravo tih pejzaža. Oni i danas zaokupljaju autora čineći ga prepoznatljivim. Suhi pastel i ulja najčešće su Šiškove tehnike kojima dočarava plavo zelenu moslavačko-posavsku močvaru. Slavica Moslavac osvrnula se i na 86 samostalnih izložbi autora, njegova brojna gostovanja od Hrvatske do Mađarske, brojne slikarske kolonije s najčešće humanitarnim karakterom i poklanjanjem slika.
Hvalio je Šiška i pokojni prof. Ivan Milat koji ga je nazvao majstorom pastela, a nakon njega njegov su rad pratili Pajtlar, Špoljarić, do prof. Mladena Mitra, višegodišnjeg kustosa Galerije Muzeja Moslavine čije mišljenje Šiško izuzetno cijeni, te je izraženo žaljenje što prof. Mitar nije mogao prisustvovati promociji jer bi sigurno bilo stručnog osvrta i na sama djela.
Želimir Šiško na kraju promocije zahvalio je svim prijateljima, sponzorima, Gradu Kutini, Spiritus Movensu, ravnateljici Muzeja Moslavine Jasmini Uroda Kutlić itd. no prije svih svojoj supruzi Nadi. „Kad ona kaže da je slika gotova i da može ići van. To je to“, zaključio je Šiško slikovito opisujući podršku koja mu je najvažnija.
Gradonačelnik Kutine Zlatko Babić obratio se podrškom u ime Grada Kutine, ali i kao dugogodišnji poznanik slikara čije slike cijeni i smatra ih reprezentativnima za Grad Kutinu. Pohvalio je tom prilikom važnost rada na području kulture i njezin značaj za razvoj društva u cjelini.
