| Povodom Božića sisački biskup Vlado Košić uputio je čestitku slijedećeg sadržaja: |
| Draga braćo i sestre, dragi prijatelji, slavitelji Božića! Blagdan Božića nije samo spomen na jedan povijesni događaj – premda je i to! – nego je još više, za sve kršćane diljem svijeta, i osobni susret s novorođenim Kristom, Spasiteljem. On dolazi i danas, svakome od nas, kako je to lijepo izrekao sveti Maksim Konfesor: „Božja Riječ koja se po svojoj dobroti i čovjekoljublju jednom u tijelu rodila, za one koji to hoće uvijek se iznova u duhu rađa te postaje djetetom što u njima krepostima raste. Koliko ga tko umije prihvatiti i koliko-toliko razumjeti, on mu se bez ikakve ljubomore i pridržaja otkriva, smanjujući svoju beskrajnu veličinu.“ Na tu misao o aktualizaciji Božića nadovezuje se i riječ svetog Augustina koji poziva: „Čovječe, probudi se! Za te je Bog postao čovjekom… Ti bi zauvijek umro da se on nije rodio u vremenu. Nikada se ti ne bi oslobodio od tijela grijeha da on nije na se uzeo sličnost tijela grijeha… Veselo slavimo dolazak našega spasenja i otkupljenja. Slavimo svečani dan kad je veliki i vječni Dan iz velikoga i vječnog dana došao u ovaj naš kratki vremeniti dan.“ Također, kad već citiram umne svete oce, podsjetio bih i na riječi svetog pape Lava Velikoga: „Predragi, radujmo se jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kad slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati vječni život. I neka se nitko ne odvaja od ove radosti… Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na staru podlost… I dok se klanjamo rođenju našega Spasitelja, i mi slavimo svoj početak. Rođenje Kristovo postanak je kršćanskoga naroda, rođendan glave ujedno je i rođendan tijela.“ Božić je dakle dan Isusova ali i našega rođenja. Mi se vjernici s njim sjedinjujemo i njega promatrajući u njemu gledamo i sebe i svoje dostojanstvo, svoju svrhu za koju smo stvoreni, svoju budućnost, budućnost spasenja i mira, u Bogu i s braćom ljudima. Doista, Krist nas zove da budemo s njim jedno. A mi se zatvaramo u sebe, često smo raznim strahovima opterećeni i teško dižemo pogled prema gore, prema betlehemskoj zvijezdi koja nam naviješta najveću „Svjetlo istinsko“ (Iv 1,9) koje je došlo na ovaj svijet. U Božiću se prožimaju ovaj i budući svijet: ovaj, jer je sam Bog sišao među nas, u sasvim konkretne, zemaljske uvjete – a bilo je to siromaštvo, odlazak iz zavičaja, odbačenost od betlehemskih stanovnika, ali bila je tu i velika ljubav majke Marije i svetoga Josipa koja je okruživala Dijete Isusa, poklon pastira i mudraca s Istoka – no, Božić je i pogled u nebo, gdje pjevaju anđeli i naviještaju Spasitelja: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin!“ (Lk 2,10-11) Ovog Božića godine Gospodnje 2020. osobito je važna ova anđeoska poruka za sve nas koji slavimo Kristov dolazak a u kojoj nam on poručuje: „Ne bojte se!“ Koliko naime strahova i koliko problema donijela nam je ova godina koja hvala Bogu ide svojem kraju. Pandemija kakvu ne pamti svijet, paraliza čitavog zemaljskog globusa, bolest koja se širi i odnosi mnoge živote… ali i koja je prigoda za pronalaženje pravih vrijednosti radi kojih se isplati živjeti, a to su: međusobna ljubav i prijateljstvo, solidarnost s najugroženijima, briga za starije i nemoćne, velika požrtvovnost liječnika, medicinskih sestara i čitavog zdravstvenog sustava u skrbi za one najranjivije u društvu… I sve to prate naše duše koje strepe i pitaju se što nam se to događa, kad će završiti ovo izvanredno stanje, kako se ponašati u ovim novim, do sada nepoznatim okolnostima… A Bog naš dolazi, on nas ne ostavlja same. On nas po anđelu poziva da se ne bojimo, on nas poziva na radost! I sama ta činjenica da on dolazi k nama, da želi biti s nama i da nas želi učiniti radosnima, dovoljna je da živimo bez svakoga straha. Njegov dolazak odnosi žalost, njegova blizina nas ispunja mirom i veseljem. O tome govore i sveti oci: „Ljubav nam je dovela Sina Božjega s nebesa. Po ljubavi se onaj koji je bestjelesan utjelovljuje, onaj nad kim nitko ne gospoduje biva podložan, Sin Božji postaje Sinom Čovječjim.“ (Ivan Zlatousti) Sv. Ambrozije pak kaže: „Jedna je Djevica rodila spasenje svijeta, jedna je Djevica porodila život svih ljudi… Jedna je Djevica donijela onoga kojega svijet ne može ni obuhvatiti ni nositi… Zbog jednog muškarca i zbog jedne žene tijelo je bilo izbačeno iz raja, a zaslugom jedne žene tijelo je spojeno s Bogom.“ A sv. Irenej: „Dakle, poradi tog znaka našega spasenja (slika grješnog tijela), sam je Gospodin dao Emanuela rođenog od Djevice, jer je sam Gospodin bio onaj koji ih je spašavao budući da sami sebe nisu mogli spasiti.“ Ovo su dani nade za cijeli svijet jer su to dani velike pobjede dobra nad zlom, spasenja nad propašću. Mi gledamo znakove propasti ali se radujemo jer imamo Spasitelja koji nas uvodi u novi život, koji nas hrabri da se borimo i izdržimo sve kušnje i da se pouzdamo u njega. Ima li ičeg većeg i ljepšeg u našim životima negoli što je prepustiti se Bogu? Sveti Augustin još veli: „Došao je sam Gospodin, naučitelj ljubavi, pun ljubavi, sažimljući do srži svoj nauk na zemlji – kako je prorečeno o njemu – i pokazao je da o dvjema zapovijedima ljubavi ovisi sav zakon i proroci… Na to treba uvijek misliti, o tome treba razmišljati, to treba pamtiti, to treba u djelo provoditi i ispunjavati. Ljubav je prema Bogu prva, ako gledamo na red zapovijedanja; ljubav prema bližnjemu je prva, ako gledamo na obvezu izvršavanja.“ Mnogi pod križevima života uzdišu i muče se, mnoga pitanju ostaju bez odgovora, ali mi se pouzdajemo u Gospodina! I ne razumiju nas oni koji ne vjeruju, oni su puni straha i mi im koji vjerujemo smetamo, oni bi nas htjeli pod svaku cijenu uništiti, oni bi ne samo zatvorili nego i spalili crkve, a vjernike poubijali. No, takvi izljevi mržnje ne govore o nama i našoj vjeri, jer mi nikoga ne provociramo niti prisiljavamo da vjeruje i da nam se pridruži, mi samo pozivamo da svi dođu i poklone se Isusu jer je on doista pravi Spasitelj svega svijeta i svih ljudi, mi se molimo za sve koji ne razumiju i koji ne slave Božić, za sve koji krivo slave Božić u prvi plan stavljajući sve drugo osim Isusa, koji se čude kad se mi pitamo, kakav je to Božić bez Isusa… A Božić je Isus. Isus je Bog koji je došao među nas ljude kao Dijete, Bog koji je ponizan, malen, Božić. Završit ću ovo razmišljanje još jednim citatom svetog Jeronima, koji se nastanio u betlehemskoj špilji i tu prevodio Sveto Pismo, čiju 1600 godišnjicu smrti obilježavamo, koji je „naše gore list“, a koji je napisao: „Gle, u ovoj maloj zemaljskoj škulji rodi se tvorac nebesa; ovdje bi pelenama povit; ovdje ga vidješe pastiri; ovdje ga zvijezda ukaza, ovdje mu se mudraci pokloniše.“ (Posl.XXIX).Zar nas ove riječi ne pozivaju da i mi pristupimo i poklonimo se Gospodinu koji je postao za nas maleno Dijete, on koji je premda bogat postao siromašan, koji se zaogrnuo našom slabošću da nas učini velikima pred Bogom? Venite, adoremus! – dođite poklonimo se! Adoremus Domino – poklonimo se Gospodinu! SRETAN VAM BOŽIĆ! |
