U ovim trenutcima tišine koja vlada u našim školama padne mi na pamet rečenica koju su učenici ponekad izgovarali: „Da bar ne moramo ići u školu!“Pa evo… fizički ne moraju. Teče četvrti tjedan nastave na daljinu.
Pred sve naše nastavnike, roditelje i učenike postavljen je veliki izazov. Nakon prvotnoga šoka mogu reći da stvari teku zadovoljavajućim tijekom. A kako to uistinu izgleda, većina nas zna jer netko je roditelj, netko učenik, a netko učitelj. Ministarstvo znanosti i obrazovanja uistinu je učinilo sve da pomogne školama davanjem smjernica i konkretnom pomoći u vidu prijenosnih računala, tableta, interneta.
Naša škola, OŠ Vladimira Vidrića, eksperimentalna je škola što bi značilo da se već određeno vrijeme koristimo različitim platformama i digitalnim alatima koji se sada mogu maksimalno iskoristiti.
Svi učitelji i stručni suradnici rade od kuće. Svim našim učiteljima osigurano je prijenosno računalo na kojem su instalirani potrebni alati za kolaboraciju, a velik broj učenika ima tablete što je uvelike olakšalo provođenje nastave na daljinu.
Učitelji predmetne nastave rade u virtualnim učionicama unutar kojih mogu obrađivati nove sadržaje, ali i ponavljati i provoditi formativno vrednovanje na način na koji su naši učenici već naviknuli.
Razredna nastava prati nastavu putem televizije, a s učiteljima su roditelji i učenici povezani grupama na Viberu gdje se daju dodatne upute, zadatci, pojašnjenja, ali i povratne informacije u obliku fotografiranih bilježnica, crteža, slika…
Kao ravnateljica škole uključena sam u sve grupe na Viberu pa osobno mogu pratiti komunikaciju između roditelja, učenika i učitelja i, naravno, osobno se uključiti.
Moja iskustva su iznimno pozitivna.
Roditelji i učitelji su se dodatno povezali. Njihova komunikacija je svakodnevna što u klasičnoj nastavi nije bio slučaj.
Brze povratne informacije omogućuju i brzo unaprjeđivanje nastavnoga procesa. Svi roditelji su povezani pa se i eventualne nedoumice brzo rješavaju, a ravnateljica je upoznata sa svim situacijama.
Kao ravnateljici dostupan mi je svakodnevni uvid u nastavu i komunikaciju u svim virtualnim razredima. Također imam uvid u količinu postavljenih zadataka, povratne informacije, zadovoljstvo ili kritiku roditelja te način rješavanja eventualnih problema.
Svakodnevno pratim i imam uvid u sve virtualne učionice predmetne nastave. Pratim način na koji učitelji objašnjavaju, kojim se alatima koriste, kakva je uključenost učenika, pratim količinu postavljenih zadataka…
Sve to možemo komentirati u našoj virtualnoj zbornici s ciljem osnaživanja i unaprjeđivanja nastave na daljinu, što i radimo. Ono što želimo ostvariti ne događa se preko noći.
Za sve je potrebno uložiti trud i vrijeme. To vrijedi i za nastavu na daljinu.
Iako nema direktnoga kontakta, u virtualnoj zbornici svi brzo dijelimo informacije, komentiramo, „lajkamo“ i međusobno se bodrimo.
Naravno, to je mjesto na kojem objavljujem informacije bitne za provođenje nastave. Stručni suradnici su također uključeni u virtualnu zbornicu, virtualne učionice i grupe na Viberu s roditeljima. Njihov rad je savjetodavan.
Virtualna zbornica je mjesto gdje jednostavno mogu pratiti rad stručne službe. Oni također prate mišljenje roditelja i učenika putem internetskih anketa te je to još jedan način na koji određujemo idemo li u dobrom smjeru. Naša školska knjižnica „preselila“ je u internetsko okruženje kao podrška učenicima, učiteljima i roditeljima.
Stručna suradnica školska knjižničarka smislila je virtualnu knjižnicu koristeći se digitalnim alatom Padlet, a knjižnica je zamišljena kao interaktivna ploča koju mogu uređivati i njezini korisnici. Krajnji cilj je osigurati dostupnost izvora znanja u digitalnom obliku poštujući autorska prava, omogućiti pravo na čitanje i slobodan pristup informacijama te biti potpora učenju na daljinu.
Objave u virtualnoj knjižnici korisnici mogu komentirati, pratiti, „lajkati“, predlagati nove sadržaje, zatražiti pomoć u pronalasku lektire i snalaženju po „policama“.
Naša škola odlučila je koristiti se aplikacijom Yammer te na njoj provodimo većinu aktivnosti.
Ako pitate učenike što misle o online nastavi, reći će da im se sviđa što mogu malo duže spavati i organizirati svoje vrijeme, ali im ipak nedostaje obrada sadržaja onako kako to samo dobar učitelj može na klasičnoj, a ne mrežnoj nastavi.
Sigurno je da nam svima nedostaje društveni kontakt.
Dosta je toga palo i na leđa roditelja koji su sada dodatno opterećeni i koji u klasičnoj nastavi nisu morali sudjelovati u tolikoj mjeri.
Naravno, kada se vratimo klasičnoj nastavi, bilo bi dobro zadržati primjere dobre prakse u smislu mrežne povezanosti.
■ O ŠKOLI
Osnovna škola Vladimira Vidrića, Kutina osnovana je 1964. godine kao Druga osnovna škola u Kutini. Smještena je u centru grada Kutine, jedina je gradska škola koja radi u jednoj smjeni.
Školu pohađa oko 340 učenika raspoređenih u 17 razrednih odjela. Školska zgrada energetski je u potpunosti obnovljena 2016. godine. Škola sudjeluje u eksperimentalnom programu Škola za život kao i u projektu e-Škole. Imamo iskustvo sudjelovanja i u međunarodnim projektima kao što je program Erasmus+.
Uz redovan odgojno-obrazovni rad škola uspješno ostvaruje i ostale programe: program kulturne i javne djelatnosti, izlete i ekskurzije, školu u prirodi, programe izborne nastave, programe izvanučionične i terenske nastave, program rada s djecom s teškoćama u razvoju uz stručni rad učitelja edukacijskoga rehabilitatora i socijalnog pedagoga, program međunarodne ekoškole, program zdravstvene i socijalne zaštite djece, program školovanja tražitelja međunarodne zaštite te program produženog boravka za učenike razredne nastave.
Škola je poznata po organiziranju i uključivanju u humanitarne akcije za teško bolesnu i djecu s invaliditetom Grada Kutine, ali i djecu izvan granica Republike Hrvatske.
■ Piše: Snježana COHA, ravnateljica ■ OŠ Vladimira Vidrića, Kutina ■ Ovo je moj treći mandat. Učiteljica sam razredne nastave i engleskog jezika. Također sam završila predškolski odgoj. Radila sam u vrtiću, predavala razrednu nastavu te engleski jezik u osnovnoj i srednjoj školi. Stekla sam dosta iskustva prije no što sam postala ravnateljica. Jedna sam od članica mentorske skupine ravnatelja. Trudim se biti podrška učiteljima u nastojanju da poboljšamo nastavni proces, motiviranost učenika te suradnju s roditeljima.