Sedamdeset i šesta obljetnica stradanja stanovnika Zrina obilježena je u subotu 14. rujna u Zrinu. Već tradicionalno od 1996. godine preostali Zrinjani i njihovi potomci sjećaju se događaja na blagdan Male Gospe 9. i 10. rujna 1943. godine kada su partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.
Ovogodišnje obilježavanje posebno će biti zapisano u povijesti ovog povijesnog hrvatskog mjesta. Prvi puta nakon 8. rujna 1943. godine zazvonilo zvono je s novosagrađene spomen-crkve Našašća sv. Križa, a misno slavlje i blagoslov crkve predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, bjelovarsko-križevačkim biskupom Vjekoslavom Huzjakom, pomoćnim zagrebačkim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim, ravnateljem Zaklade za gradnju crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem te tridesetak svećenika. Tom prigodom ploče s imenima 291 ubijenog Zrinjanina, na pročelju crkve, otkrili su svjedoci tih događaja Stjepan Petanjak i Andrija Feketić.
Ova obljetnica okupila je i nekoliko tisuća hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Slavlju su nazočili i brojne osobe iz političkog i kulturnog života Republike Hrvatske i Sisačko-moslavačke županije.
Na početku sve okupljene pozdravio je domaćin biskup Košić zahvalivši svima koji su pomogli da se ova crkva izradi, prije svega članovima Zaklade za gradnju crkve u Zrinu na čelu s ravnateljem mons. Markom Cvitkušićem i kao i brojnim darivateljima. „Danas smo se okupili ovdje u Zrinu da bismo obilježili stradanje naše župe i mjesta Zrin, koje se zbilo prije 76 godina, točnije 9. i 10. rujna 1943. godine. Pa premda smo uvijek na obilježavanjima naših tragedija žalosni, ove smo godine ujedno i radosni jer je danas blagoslov nove spomen-crkve, otkrivanje spomen-ploča s imenima svih 291 Zrinjana koji su žrtve mržnje u Drugom svjetskom ratu te blagoslov zvona koje će ponovno zazvoniti u Zrinu nakon toliko godina i desetljeća šutnje. Zvona su do sada šutjela, kao što je šutnja bila nametnuta i preostalim Zrinjanima koji su preživjeli pokolj i razaranje svoga stoljetnog obitavališta i župe. No, danas ta šutnja završava“, poručio je biskup Košić zahvalivši na kraju i kardinalu Bozaniću što je došao u Zrin blagosloviti spomen-crkvu.
U homiliji kardinal Bozanić poručio je okupljenima kako smo danas došli u Zrin pronaći Isusov križ, susresti se s njime i uzdignuti ga. „Zahvaljujemo Gospodinu za ovo djelo spomena, ostvareno izuzetnim zauzimanje Sisačke biskupije i njezina biskupa, mons. Vlade Košića. Na ovom povijesnom hrvatskom tlu, nekoć središtu knezova Šubića, koji ovdje podigoše grad Zrin te su po njemu prozvani Zrinski, sada je ponovno sagrađena crkva Našašća svetoga Križa i na njoj je uzdignut Križ. To se moglo ostvariti, jer je Kristov križ i ljubav živjela i živi u ljudima koji su nastavili u sebi nositi sadržaj otajstva Križa. Križ je u Zrinu u davnoj hrvatskoj prošlosti uzdignut i čašćen kao znak Božje ljubavi prema svim ljudima i ostao je živjeti kao sjeme i kao plod u narodu protjeranom i raseljenom, u Zrinjanima i njihovim potomcima kojima su takozvani »osloboditelji« (kakve li ironije!), zabranili vratiti se na vlastita ognjišta. Sada Isusov križ vidljivo ponovno uzdižemo, da bismo gledajući ljubav Raspetoga naviještali, slavili i svjedočili Božji odgovor na zlo i na grijeh čovjeka“, ustvrdio je kardinal podsjetivši na mučenički put Zrinjana nakon rujna 1943. godine i učinjenim zločinima.
U nastavku je istaknuo kako se s pravom već godinama pitamo: Zašto se o ovom i tolikim drugim zločinima komunističkoga režima: križnim putevima, jamama, prikrivenim grobljima u predgrađima naših gradova, na livadama i u šumama, kao i na sličan način i o drugim uništenim mjestima, desetljećima šutjelo, strogo branilo objektivno povijesno istraživanje? „A i danas se nerijetko istinu želi zataškati, prešutjeti ili bar umanjiti. Stoga na ovome mjestu i u ovome slavlju, osjećam svojom crkvenom i domoljubnom dužnošću postaviti neka pitanja. Kakvo je to oslobođenje – ma s koje strane dolazilo – u kojemu se u tamu smrti odvodilo ljude bez stvarne krivice i bez suđenja? Kako je moguće da se desetljećima utjerivalo strah u kosti ljudima koji su znali istinu, a o njoj nisu smjeli progovoriti? Je li istraživanje istine o Drugom svjetskom ratu i poraću u nas revizija povijesti?
Tko se boji istine i istraživanja povijesnih činjenica taj u suvremenim okolnostima omogućuje širenje mržnje i netrpeljivosti. I ovo današnje spomen-slavlje nije revizija nego vizija povijesti, koju smo dužni prenositi mlađim naraštajima. Oni danas moraju znati istinu o kojoj je komunistička vlast nametnula šutnju. Nećemo se uspjeti suočiti s prošlošću, sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima. Kao što sam na Dan državnosti rekao, ponavljam i ovdje: ‘Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putevima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat’ (Homilija na Dan državnosti 2019. godine). Drago mi je da su u posljednje vrijeme na tom području vidljivi pozitivni pomaci. Nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost. Razlog je jednostavan i jasan. Istina o zločinu etničkoga čišćenja koji je proveden ovdje, vodi dalje, do same srži režima koji nije birao sredstva i koji je odveo u nove zločine razaranja, progonstva i mržnju prema Hrvatskoj, očitovanu u Domovinskome ratu. Ta je činjenica još tužnija u spoznaji da nemar za ljude iz Zrina nije vezan samo uz prošla vremena, nego se još uvijek vidi i u postupcima državnih dužnosnika, odnosno u tromosti i nesposobnosti našeg pravnog sustava da omogući ispraviti nepravde. Nadamo se da će i molitva i ova podignuta crkva biti vidljiv poticaj da svi u svojoj društvenoj odgovornosti na državnoj i lokalnoj razini omoguće da istina ne samo oblikuje savjesti, nego da ona bude vidljiva u odlukama koje ispravljaju nepravdu i umjesto zla šire istinu“, poručio je između ostalog kardinal Bozanić.
Nakon popričesne molitve povelju o blagoslovu pročitao je mons. Marko Cvitkušić, a na kraju okupljenima se obratio i krčki biskup Ivica Petanjak koji je porijeklom iz Zrina. „Još vas je malo kojima u osobnoj iskaznici piše: ‘Mjesto rođenja Zrin’. Zadnji put ste kao djeca čuli zvona na župnoj crkvi i na crkvi svete Marije u Zrinu, a danas ste to ponovno doživjeli nakon 76 godina. Znam da su se mnogi od vas ovih dana u duhu vraćali u 1943. i u svom srcu, mislima i uspomenama prolazili svojim Zrinom i oživljavali ovo mjesto i njegove žitelje. Danas su vaši očevi, majke, braća, sestre i rodbina, a naši preci, izgradnjom ovog Božjeg hrama dobili dolično mjesto molitve i poštovanja, a neki od njih, čije su kosti pronađene, i kršćanski ukop ovog tjedna. Danas ste svi vi preživjeli Zrinjani, i mi vaši potomci, ovdje i diljem svijeta, dobili mjesto na kojem piše ime naših pobijenih predaka. Čovjek ne umire onda kad fizički ode s ovog svijeta i kad ga se pokopa, nego kad ga se zaboravi. Hvala Trojedinom Bogu i Blaženoj Djevici Mariji i svima koji na bilo koji način pomažu izgradnju ove crkve, jer sad imamo mjesto na kojem se za naše pokojne možemo moliti, slaviti misnu žrtvu, i ne dopustiti da njihovo rodoljublje i domoljublje, njihova žrtva i njihovo ime ikada nestane iz sjećanja ljudi. Iako kosti mnogi od njih ne leže u ovoj crkvi, već se za njima još traga, ovo je mjesto živi spomen na njih. Ovdje ćemo zapaliti svijeću. Ovdje ćemo moliti i uzdizati Bogu svoje žalosti, prošnje, čežnje i zahvale. O njima govoriti i istinu svjedočiti. Danas sa sigurnošću možemo reći da se u Zrin, – kako to nedavno reče jedan naš svećenik kad je dočekao visoko državno izaslanstvo: »Pozdravlja vas najstariji stanovnik ovog otoka, Isus Krist« -, vratio se najstariji stanovnik Zrina, Isus Krist i ovdje si podigao dom u kojem želi živjeti, ali ne sam, nego posred svoga naroda“, zaključio je na kraju biskup Petanjak.
(SV)