Uz poruku koju nosi Bijeli križ istine na tešku sudbinu u svibnja 1945. godine praćene masakrom viđenijh seljaka iz posavski sela podsjetio je jedan od istraživača tog dijela lokalne povijesti Dragutin Pasarić. Prijevarom u dva navrata da odlaze na rad odvedeni su iz svojih domova kao lokacija spominje se Pjeskara. Teško je shvatiti da je u kako je narod to vrijeme zvao u „preokretu“ u desetak dana djelovanjem kutinske OZNA-e stradalo 40-tak osoba, djelom najprije ubijenih u Repušnici, a potom u drugoj akciji novih prisilno dovedenih bačenih u rijeku Ilovu. . Bili su to stanovnici Drenova Boka, Košutarice, Krapja, Sigeca, Puske, Plesma i Lonje. I danas o teškom zločinu svjedoče rođaci ubijenih, Janica Jednačak, Ljubica Grgić, Luka Nikolić, te Barica Krnic, svi iz Lonje. U dvije poslijeratne godine Drugog svjetskog rata nije na cijelom kutinskom području bilo toliko zajedno ratnih i civilnih žrtava, podsjetio je Pasarić Spojivši žrtve Posavine pogubljene na tlu Moslavine Pasarić je pročitao stihove Katarine Brkić koji stoje na spomeniku u Repušnici donacija njezinog spuruga Ivana Brkića.
Ja sam seljak srcem i po lozi,
Duša mi se po poljima širi,
Jauk mi se gubi pod vrbama,
Ja sam seljak srcem i po lozi,
Plačem kao loza podrezana.
Istraživanjem iz novljenske, jasenovačke i sisačke Posavine kao žrtve spominju se:
Iz Drenova Boka su likvidirani Vinko Čulig (1886.), Petar Delić (1884.), Lovro Marčec (1874.) Ivan Pastorčić (1890.), Ivan Radić (1885.), Andrija Stunić (1884.) i Đuro Škledar (1886.). Jakov Jakovljević (1888.) bio je iz Košutarice , a Ivan Barberić (1884.), Andrija Koberac ( 1886.), Andrija Orlić (1895.), Mato Palaić (1901.), Stjepan Palaić (1904.) i Šimo Peldić (1888.) iz Krapja. Iz Sigetca su bili Mijo Čevizović (1925.) i Ivan Marton (1920). Stradali mještani Puske: Stjepan Kušan (1885.), Mijo Petrović (1883.), Jakov Sottolo (1894.) i Antun Vaistina (1887.). Iz Plesma su na Pjeskari ubijeni Martin Grudenić (1899.), Mijo Krnic (1896.), Josip Kukor (1898.), Petar Kukor (1901.), Martin Latin ( 1894.), Ivan Lončarević (1906.), Andrija Radić (1893.) i Martin Špoljarević (1886.). Iz Lonje su smrtno stradali Nikola Modrošić (1881.), Mijo Nikolić ml. (1901.), Mijo Nikolić (1880.), Antun Turan (1896.), Mato Zebić (1897.) i Mijo Zebić (1901.). Ivan Kos (1900.) iz Drenova Boka preživio je masakr uz Ilovu, a tako i Nikola Milašinović (1881.) iz Košutarice, ali su naknadno smaknuti od Udbe. I Stjepan Kos (1897.) i Ivan Šubić (1907.) iz Puske pobjegli su pri odvođenju, ali su naknadno strijeljani. Kod Trebeža je partizanskim ubojicama uspio pobjeći i Lonjanin Mijo Mikulčić (1900.)
Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 24. svibnja u Ilovi bijeli križ istine u spomen na 40 uglednih seljaka Hrvata jasenovačke i sisačke Posavine. Pri kraju Drugog svjetskog rata, 6. svibnja 1945. godine agenti partizanske OZNA-e zarobili su i obmanom poveli „na šumsku sječu ogrijeva i popravak želježničke pruge“ stanovnike Drenova, Boka, Košutarice, Krapja, Sigeca, Pulske, Plesma i Lonje. Žrtve su odvedene u zatvor OZNE u Kutini gdje su tri dana mučeni, a potom su na obali rijeke Ilove u predjelu Pjeskare, ubijeni. O tom užasnom zločinu svjedočili su rođaci ubijenih, koji su ih kasnije i tajno pokopali u njihovim selima.
Blagoslovu su uz domaće vjernike nazočili i članovi Udruge „Hrvatski domobran“ iz Siska te gradonačelnik Kutine Zlatko Babić, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Kutine Dragutin Pasarić koji je podsjetio i na stradanja drugih žrtava u ovome kraju, a koja su se većinom dogodila nakon „oslobođenja“ Kutine, odnosno završetka Drugog svjetskog rata.
Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Prečistog Srca Marijinog predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik Tomasz Cybula.
U homiliji biskup je rekao kako je velika simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II. koji je za Veliki jubilej 2000. godine potaknuo da se provede popis svih žrtava totalitarnih režima 20. stoljeća, a kako se ne bi zaboravili žrtve i oni koji su poginuli za istinu i pravdu, a osobito za vjeru. Među tim mnogim mučenicima, a tu se radi o milijunima ljudi u prošlom stoljeću, bilo je jako puno vjernika koji su umirali s molitvom na usnama i s krunicom u ruci. Nakon ekshumacija mnoge žrtve su upravo tako pronađene. U našoj domovini strašno je puno takvih grobišta ostalo neotkriveno i žrtava koje nikad nisu dobili dostojan pogreb. U Maclju ekshumirane su samo 23 masovne grobnice s 1163 žrtve, a još je 130 grobnica ostalo netaknuto s otprilike 12 000 žrtava koje su tamo ubijene. Takvih grobišta samo u Hrvatskoj je 900, a u Sloveniji 600. Za ostale zemlje kojima je išao križni put hrvatskog naroda sve do Makedonije nikada nećemo saznati. Također vjerojatno nećemo nikada ni saznati kolika je konačna brojka ubijenih, ali prema zapisima engleske vojske riječ je o pola milijuna civila i dvjesto tisuća vojnika. A još i danas ima onih koji brane zločince koji su to učinili i nametnutu diktaturu. Mnogi od njih su imali privilegije i zato štite svoje djedove i očeve, jer još uživaju te povlastice te osporavaju masovnost tih zločina i ne priznaju ih. A što je pobiti civile i razoružanog vojnika bez suda? Zločin! Dobro je što je u svibnju 1945. završio taj najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva i pobijeđen je nacizam, ali nije dobro što je u našim krajevima jedno zlo zamijenjeno drugim, odnosno drugom diktaturom koja je odnijela tolike živote. Ti zločini i u Drugom svjetskom ratu i poraću, a kasnije i u Domovinskom ratu napravljeni su pod zvijezdom petokrakom i baš zato je mi ne volimo. Mrsko mi je kad vidim pred školama na spomenicama te zvijezde i da se tome netko klanja“, rekao je biskup te problematizirao pitanje komunističkih spomenika koji na javnim prostorima ne prikazuju dobro već agresiju i zlo. Biskup je rekao kako oni zagađuju lijepu našu i kako takve spomenike treba ukloniti i staviti u neki zatvoreni park.
Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je rekao kako ona donosi poruku pomirenja i ljubavi. „Kaže Isus: ‘Ljubite jedne druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove, tko da svoj život za prijatelje….’ Za našu slobodu život su dali mnogi i mi se danas za njih molimo. Oni doista nisu imali nešto veće što su mogli dati nego život koji im je na silu oduzet. Isus nas je pozvao da ljubimo i svoje neprijatelje, a to znači da ne želimo osvetu i ne želimo vratiti mržnju na mržnju te da im oprostimo, ali na temelju istine. Treba hrabro i otvoreno reći što se dogodilo i zatvoriti tu stranicu povijesti. Ali sve dok se svađamo i dok se ne želi priznati istina nema pomaka. Molimo se dragom Bogu da dođu vremena kada će Hrvati, kako je rekao biskup Petanjak nedavno u Bleiburgu, moći sjesti za stol i kada neće biti međusobnih sukoba i podjela koje vladaju među nama. To nije podjela različitih mišljena, već podjela na istinu i laž, dobro i zlo“, rekao je biskup te zaključio da ako naša domovina želi poći naprijed mora se odreći tog zla.
(SV)
