„Zastupala sam narod i takva je moja lista.“, rekla je Marijana Petir nakon kandidature liste sat vremena prije isteka roka te je dodala: „Presretna sam zbog velike podrške koju su mi građani iskazali i svima im od srca zahvaljujem. U samo dva dana sakupili smo 11.361 potpis. To je čudo.“, rekla je Marijana Petir.
“Mislila sam kako je ovo u samom startu nemoguća misija, ali vi ste je učinili mogućom. Podrška koju ste mi iskazali je golema i nemam riječi da vam zahvalim. Idemo zajedno u borbu za još jedan mandat u Europskom parlamentu.”, zahvalila je i poručila građanima M. Petir. (VIDEO)
Listu je Marijana Petir predala u zadnji trenutak – u 23 sata, s obzirom da je rok za prijave bio do ponoći. Petir je, nakon što se saznalo da neće biti na HDZ-ovoj listi, najavila da namjerava izaći sa svojom nezavisnom listom, te je potpise za kandidaturu počela prikupljati tek u ponedjeljak. Potvrdila je i kako ju je šef HDZ-a Andrej Plenković pozvao da bude na njihovoj listi, ali pod uvjetom da postane članica HDZ-a. Petir je to odbila i potom krenula u prikupljanje 5000 potpisa.
Tijekom utorka je vodila pravu utrku s vremenom. U poslijepodnevnim satima obilazila je lokacije na kojima su se, uz njen ured, u Zagrebu do 19 sati skupljali potpisi – Trg bana Jelačića, Cvjetni i Tomislavov trg. (VIDEO)
MARIJANA PETIR, biografija
Rodila se 4. listopada 1975. u Kutini. Završila je dva fakulteta: Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu i Katoličko-bogoslovni fakultet u Zagrebu. Na Sveučilištu u Zagrebu je završila i poslijediplomski studij iz Managementa neprofitnih organizacija i socijalnog zagovaranja. Od 1998. do 2000. godine vodi ekološku udrugu «Zeleni Moslavine», koja se bori protiv širenja GMO, te predvodi Antinuklearnu kampanju u Moslavini, koja se s uspjehom protivi tada planiranoj gradnji nuklearnog otpada na Moslavačkoj gori. Bila je zastupnicom Četvrtog saziva Hrvatskog sabora. Mandat je obnašala od 16. siječnja 2002. do 22. prosinca 2003. godine, dok je na zastupničkom mjestu mijenjala zastupnika Stjepana Radića. Izabrana je u 6. izbornoj jedinici, gdje je ušla kao zajednička kandidatica s liste Hrvatske seljačke stranke, Liberalne stranke i Hrvatske socijalno-liberalne stranke. U 4. je sazivu Sabora obnašala dužnosti članice Odbora za prostorno uređenje i zaštitu okoliša i članice Odbora za europske integracije. Od travnja 2003. do ožujka 2004. godine angažirana je kao glasnogovornica HSS-a, gdje koristi znanja i vještine koja je bila stekla na glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja – gdje je na počecima svoje stručne karijere 2000. i 2001. god. bila vježbenica i potom stručna suradnica. Od studenog 2004. do siječnja 2005. god. glasnogovornica je izbornog stožera predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, koji na predsjedničkim izborima 2005. osvaja svoj drugi mandat. Od lipnja 2005. do siječnja 2008. god. obnaša dužnost zamjenice županice Sisačko-moslavačke županije. U tom je razdoblju i predsjednica Regionalne organizacije HSS-a za Središnju Hrvatsku. U 6. izbornoj jedinici izborila je 2007. god. mandat zastupnice u 6. saziva Hrvatskog sabora, kao zajednička kandidatica s liste Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske socijalno-liberalne stranke. Zastupničku dužnost je počela obnašati od 11. siječnja 2008. godine. U 6. je sazivu bila predsjednicom Odbora za zaštitu okoliša, članicom Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, članicom Odbora za međuparlamentarnu suradnju, članicom Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru Republike Hrvatske – Europske unije, članicom Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe te zamjenicom člana Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Predsjedavala je klubom zastupnika HSS-a. Nakon što je od siječnja 2008. god. obnašala dužnost predsjednice Kluba zastupnika HSS-a, smijenjena je s te dužnosti nakon što je dana 9. srpnja 2009. god. – kao jedini glas “protiv“ – glasovala protiv donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije. Donošenju takvog zakona su se protivile sve veće vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj, jer su u njemu vidjele u prvom redu sredstvo promicanja homoseksualnosti, ali je vlada Ive Sanadera uspjela osigurati potpuno suglasje svih stranaka zastupljenih u Hrvatskom saboru – uključujući i HSS čijim je klubom zastupnika Marijana Petir do tada upravljala. Nastavila je obnašati dužnost saborske zastupnice do kraja mandata 2011. godine. Na parlamentarnim izborima 2011. god. nije osvojila mandat (HSS je uspio osvojiti samo jedno zastupničko mjesto), te je ostala angažiranom kao predsjednica Županijske organizacije HSS Sisačko-moslavačke županije, na čijem je čelu bila još od 2002. godine (prije toga, od 2000. godine, bila je potpredsjednicom te županijske organizacija HSS-a), te gdje je od 2008. godine bila i vijećnica HSS-a u skupštini Sisačko-moslavačke županije. Nastavlja obnašati i dužnost potpredsjednice HSS-a, na koju je dužnost bila izabrana 2008. godine. U tom je razdoblju također i voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Sisačke biskupije. U razdoblju nakon 2011. god. djeluje ipak u Hrvatskom saboru kao članica Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, u svojstvu predstavnice iz redova Katoličke crkve. Izabrana je 2014. za zastupnicu u EU parlamentu s kandidacijske liste HDZ – HSS – HSP AS – BUZ – HDS – ZDS. Za svoju kandidaturu dobila je potporu seljačkih vođa. U Europskom parlamentu obnaša dužnosti članice Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova te Izaslanstva u Zajedničkom parlamentarnom odboru bivše jugoslavenske Republike Makedonije. Zamjenica je člana u Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Izaslanstva za odnose s Izraelom i Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Unije za Mediteran.[16] Marijana Petir bila je organizatorica izložbe „Kardinal Stepinac – apostol nade i ljubavi prema Bogu i ljudima“ koja je održana u prostorijama Europskog parlamenta 14. lipnja 2016. godine. Izložbu je organizirana u suradnji s Uredom za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije te Hrvatskim katoličkim sveučilištem, a otvorila ju je potpredsjednica EP-a Mairead McGuinness, uz prisustvo pomoćnog zagrebačkog biskupa, mons. Ivana Šaška kao izaslanika zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. McGuinnes je istaknula kako je izložba “svojevrsno svetište u srcu Europskog parlamenta”.[17][18] Zbog održavanja navedene izložbe Ministarstvo vanjskih poslova Srbije poslalo je prosvjedna pisma predsjedniku Europskog parlamenta Martinu Schulzu, predsjedavajućem Odbora za vanjske poslove Elmaru Brocku i EPP-u navodeći da je “Stepinac odgovoran za suradnju s ustaškim režimom i masovno pokrštavanje desetine tisuća Srba”. Na drugu obljetnicu otmice 276 (većinom kršćanskih) djevojaka od strane skupine Boko Haram u Nigeriji, Marijana Petir uputila je zastupničko pitanje potpredsjednici Europske komisije i visokoj predstavnici EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federici Mogherini kako bi se zaustavila kršćanofobija u Nigeriji i svijetu zbog koje je Federica Mogherini “zatvorila oči” i izjavila da “Boko Haram u svojim napadima u Nigeriji targetira kršćane te navodi da je nasilje Boko Harama usmjereno i na kršćane i na muslimane. Taj odgovor potpredsjednice Komisije čudi jer zlodjela Boko Harama jasno pokazuju da su im kršćani glavna meta, ali i da s ciljem istrjebljenja kršćana ne biraju niti kolateralne žrtve. Time Mogherini nastavlja svoju do sada ustaljenu politiku „zatvaranja očiju“ nad zločinima i genocidom koji se diljem svijeta provodi nad kršćanima.” Na sastanku Zajedničkog parlamentarnog odbora Europske unije i Makedonije upozorila je na ukidanje novca iz razvojnih fondova EU i na primjenu dvostrukih kriterija prema kojem je Srbija ušla u žurni postupak ulaska u EU (iako nije ispunila ni osnovne uvjete), dok je Makedonija stavljenja na čekanje iako se većina stanovnika te zemlje izjasnila da želi ući u Europsku uniju. Makedoniju je tom prigodom pohvalila zbog pomoći tijekom Europske imigracijske krize prilikom koje je čvrsto branila svoje granice ne dopuštajući ulazak arapskim useljenicima. Zastupnica Marijana Petir uživa veliki ugled u kršćanskim krugovima u Hrvatskoj. Ugled joj je osobito narastao kad se pokazala dosljednom katoličkom političarkom, za razliku od brojnih drugih zastupnika iz konzervativnih stranaka, te je u srpnju 2008. bila jedina protiv predložene formulacije Zakona o suzbijanju diskriminacije (uz suzdržani glas zastupnika Bagarića). Tada su desni hrvatski mediji govorili o “jednom i pol katoliku u Hrvatskom saboru”, a Marijana Petir je zbog svojih ustrajnih kršćanskih stavova bila izložena medijskim napadima od strane LGBTIQ zajednice, koja ju je tijekom desetog gay pridea održanog u lipnju 2011. god.Zagrebu proglasila i “homofobom godine”. Mirjana Petir im je uzvratila kako ovo smatra govorom mržnje i njih doživljava kao kršćanofobe. Istaknula je kao zanimljivo to što je ‘titulu’ “homofoba” dobila 2011. kada je njenom zaslugom iz saborske procedure povučen prijedlog zakona o vodama koji bi omogućio njihovu privatizaciju, a ne tri godine ranije kada je u Saboru glasovala protiv zakona o suzbijanju diskriminacije jer ga je smatrala manjkavim.