U foajeu OŠ Zorka Sever u Popovači postavljena je kulturno-povijesno-etnografska izložba o značajnoj moslavačkoj umjetnici s početka 20. stoljeća Zorki Sever, a izložba će biti svečano otvorena 29.3. uz rođendan Zorke Sever. Autorica izložbe je kutinska etnologinja i muzejska savjetnica Slavica Moslavac, a do izložbe je došlo suradnjom Muzeja Moslavine i Grada Popovače.
Zorka plemenita Getz rođena je 1894. u Popovači, a umrla je u Zagrebu 1973. g. Tijekom života bavila se sakupljanjem, obradom i crtanjem narodnih nošnji, etno motiva i ostalih etno predmeta, izučavala je književnost, a pisala je i kratke priče i pjesme: osobito su joj drage bile teme vezane za Uskrs te ih je objavljivala u Obiteljima, ilustriranom časopisu za hrvatsku porodicu…, ilustrirala je dječje slikovnice. Od 1914. g. bavi se slikarstvom. U rafiniranoj tehnici pastela, s lakoćom i prozračnošću koja podsjeća na najbolja impresionistička ostvarenja, Zorka Sever je na svojim slikama ispisala malu kulturnu povijest Moslavine.
Iskonska autoričina vezanost i ljubav prema rodnom kraju dala je slikama ne samo obilježje autohtonosti i dokumentarnosti, nego je učinila da moslavački pejzaži prerastu u najintimniji i najsuptilniji dio njena stvaralaštva. Slikarstvo je podredila trajnom zanimanju za ljude i običaje svoga kraja. I cvijeće iz svoga vrta slikala je gotovo dnevnički s iznimnim osjećajem za boje. Naslikala je više od šesto lica, poznatih i anonimnih ljudi: od Anke Krizmanić (1912), don Frane Bulića, dr. Jaroslava Havličeka (1925), mlinarice Bare Misarić (1919), kravara Orsaga (1925) do Grosice. Grosica pripada ciklusu nastalom 1946-1949. u logoru u Požegi, gdje je naslikala više od tristo portreta zatvorenica, stražara i rukovoditelja. Naime, u logoru je odsjedila s obitelji, nakon društvenoga prevrata, nesrećom i nepravdom, poput mnogih veleposjedničkih obitelji. Ali i nakon logora, kada je započinjala graditi novi život, Zorka Sever je, po pričanju njezine kćeri pjesnikinje i slikarice Višnje Sever, zadržala životni optimizam i radost za ljepotu prirode, narodno umijeće i umjetnost.
Ostavština Zorke Sever koja se čuva u Malom trijemu u Popovači, sastoji se od umjetničkih djela, uporabnih i dekorativnih predmeta, te etno zbirke. U etnografskoj zbirci osim originalnih predmeta, Zorka je sve svoje stručno znanje i umijeće te slikarsku vještinu usmjerila na ovjekovječivanje motiva sa moslavačkog tradicijskog ruha. Etnografskim istraživanjem počela se baviti još u djetinjstvu, nastavila u mladenaštvu, a najbrojnija ostvarenja ipak su nastala u zrelijoj dobi, zapravo od 1914. g. kada se kao mlada učiteljica zapošljava u Potoku, te započinje izučavati i otkupljivati vrijedne predmete. Pretpostavljajući skori nestanak tradicijskih vrijednosti, bilježila je sve nazive i oblike rukotvorskih radova i izvornih djela anonimnih ruku. Veći dio života provela je u rodnoj Popovači tako da se njena materijalna i duhovna istraživanja, sakupljanje i obrada etno građe odnosi na popovački, odnosno moslavački kraj 19. i prve polovice 20. stoljeća.
U svojim etnografskim svjedočanstvima oživjela nam je čitav mali svemir tradicionalnih narodnih vještina Moslavine i pulsiranje života – od kuće do postelje, od postelje do svake pojedinosti u njenoj opremi, kao i obrnuto – od detalja nošnje do cjeline jedne osobe, da bi završila i zaokružila put slikanjem životne scene u kojima se očituje plemenitost puka.
Ona je etnograf, slikar, lingvist, pjesnik i pripovjedač. „Nije riječ samo o narodnom blagu, nego o ustrojstvu, organizaciji i vrednovanju života i podijeljenih uloga u tom životu”. To je spoznaja koja zrači iz njenih opisa i objašnjenja, napisao je u predgovoru kataloga „Umjetnine iz zbirke Zorke Sever”, dr. sc. Bogdan Mesin.
