Dan župe Kutina i blagdan Gospe snježne

 

U nedjelju, 05. kolovoza kutinska župa Majke Božje Snježne svečano je proslavila dan svoje nebeske zaštitnice.

Na poziv preč. Dragutina Papića, župnika i kanonika Sisačke biskupije te arhiđakona Moslavačkog arhiđakonata, misna slavlja u 9.00 i 11.00 sati predslavio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a u koncelebraciji sudjelovali su i svećenici Kutinskog dekanata.

Budući da je toga dana u Republici Hrvatskoj i državni praznik: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja posebno se molilo za Domovinu.

Pozdravljajući okupljeno mnoštvo na oba slavlja rektor Pavlaković izrazio je radost što može hodočastiti u ovaj moslavački kraj koji odiše pobožnošću prema Ivanu Bonifaciju Pavletiću, budućem blaženiku Sisačke biskupije, ali i moliti zagovor Gospe Snježne koja povezuje njegovu rodnu župu i Kutinu. Također je zahvalio svim župljanima na ustrajnoj molitvi za duhovna zvanja budući da ova župa ima jednog sjemeništarca i jednog bogoslova koji su svakako svjetla budućnost ove drevne župne zajednice.

U svojoj homiliji preč. Pavlaković istaknuo je kako su hrvatski kršćani pozvani graditi novo društvo, ali i upozorio na opasnost zamki bogatih ponuda koje vode u ropstvo i zbog kojih se lako zaboravi prošlost i zbog kojih se ono loše čini ponovno primamljivim. „Nažalost, iz dana u dan, kroz politiku i kulturu zadah lonaca hrvatskog ropstva stavlja se na stolove hrvatskih domova, obitelji, u odgoj i obrazovanje, u umjetnost i gospodarstvo, obilato nuđen putem medija. Gorko iskustvo nevjere naroda ljude je ponovno vodila stazom istine. Bog je svoj narod odgajao kušnjama, pozivajući ga da se spomene njegovih djela. I mi, kao Crkva i narod ovdje to činimo; pozvani smo čuvati spomen u istini. I prva je obveza tu istinu promicati, ne bojeći se ucjena i ne vjerujući praznim obećanjima o loncima. Jer, upoznali smo kakva je to hrana o kojoj Hrvati nisu smjeli govoriti, pjevati, nego eventualno sanjati o Hrvatskoj, poznajemo začin toga jela koji je bio miješan oružjem, batinama i zatvorskim rešetkama“, kazao je predvoditelj misnog slavlja i nastavio: „Ne zaboravimo da je i hrvatska sloboda izgledala nemogućom, poput rijeke koja teče uzvodno, ali patnja i pouzdanje, međusobna brižnost i ljubav s Božjom su pomoći doveli do čudesnog djela.“

Preč. Pavlaković također je naglasio da ukoliko želimo dobro svojoj domovini tada trebamo moliti za suosjećanje i osjetljivost. „To je ono suosjećanje koje su očitovali hrvatski dragovoljci i branitelji. Njihova spremnost na obranu bližnjih jasan je znak prisutnosti Kristova Duha.“ Nadalje, rektor sjemeništa kazao je kako je u izgradnji novog društva potrebno suočiti se s potrebama bližnjih i živjeti kulturu kršćanske solidarnosti, te upozorio da ako ljudi gladuju i ne mogu dostojno živjeti tada smo zaboravili na bližnje, a i sam Bog nam nije važan. „Ako sebično za sebe čovjek čuva ono što ima, nespreman to podijeliti s drugima, uvijek će biti gladi“, izrekao je propovijednik.

Na kraju obje euharistije vlč. Hrvoje Zovko, mladomisnik Sisačke biskupije koji je do sada vršio đakonski praktikum u već spomenutoj župi, zahvalio je predvoditelju slavlja na spremnosti dolaska i lomljenju Božje riječi te je svim okupljenima čestitao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti – „Oluju“.

Ljepoti slavlja na obje euharistije doprinjeli su sjemeništarci i bogoslovi Sisačke biskupije podrijetlom iz Kutine i bliže okolice, a liturgijsko pjevanje uzveličao je župni mješoviti zbor kao i zbor mladih.

Na kraju potrebno je dodati da po završetku sv. Mise u 9.00 sati kod centralnog križa ispred ulaza u kutinsku proštenjarsku crkvu održana je molitva i blagoslov za sve poginule i stradale u Domovinskom ratu, a na komemoraciji sudjelovale su i sve udruge proizašle iz Domovinskog rata kao i predstavnici gradske uprave i samouprave, vojske i policije.